Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Hodočašće pripadnika 1. HRVCON-a na Brdo križeva u Litvi

Ponedjeljak, 26. 03. 2018.

Na Cvjetnicu, u nedjelju, 25. ožujka 2018., hrvatski vojnici - pripadnici 1. HRVCON-a u Litvi hodočastili su na poznato hodočasničko Brdo križeva u Litvi.

Pamtim proslave Cvjetnice od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali proslava Cvjetnice 2018. na Brdu križeva u Litvi zasigurno će mi ostati u sjećanju kao jedna od najsvečanijih, najljepših i najveličanstvenijih proslava Cvjetnice.

Po samom dolasku u Litvu, planirano je hodočašćenje na Brdo križeva na kojem je postavljeno preko 400.000 križeva. Za naše hodočašće naručili smo križ iz Hrvatske. Htjeli smo imati naš prepoznatljiv hrvatski križ. Odlučili smo se za drveni križ, visok 2 m, na kojem će biti izrezbaren hrvatski pleter i grb Republike Hrvatske. Izrada križa povjerena je Mariji i Branku Rizvić iz Orubice.

Križ je istinsko umjetničko djelo. Svi koji su ga vidjeli, hrvatski vojnici i vojnici drugih vojska, rekli su da je jako lijep. Zanatski je vrlo precizno i lijepo izrađen. Hrvatski pleter predstavlja 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda vezanu za zapadnu kršćansku civilizaciju, a hrvatski grb pribijen na drveni križ simbol je hrvatske mučeničke povijesti. Od stoljeća sedmog do danas križ je vjerni pratitelj hrvatskog naroda. Križ, međutim, nije posljednja riječ, on upućuje na Uskrsnuće. 1990. godine Hrvatska je uskrsnula.

Pripremajući se za hodočašće na Cvjetnicu, spremili smo jeline grančice. U Litvi ne rastu ni palme ni masline, već je zemlja bogata jelom, smrčom, borom i drugim vazdazelenim drvećem.

U jutarnjim satima tri autobusa sa 150 hodočasnika krenula su iz Rukle, iz vojarne gdje smo bili smješteni prema Brdu križeva. Dva sata vozili smo se prostranom i ravničarskom Litvom. Vrijeme je bilo suho, prohladno i oblačno, a umjereni vjetar pojačavao je hladnoću. Bili smo spremni i za puno hladnije vrijeme. Ta u Litvi smo proveli cijelu zimu. Primijetili smo da još nema nikakvih vijesnika proljeća u zemlji litvanskoj.

Dva kilometra prije Brda križeva napustili smo autobuse i formirali hodočasničku povorku. Hrvatski vojnik na čelu hodočasničke povorke ponosno je nosio hrvatski križ. Iza križa vijorile su se dvije zastave: hrvatska zastava u rukama hrvatskog vojnika i legendarna, slavna zastava 1. gardijske brigade „Tigrovi“ koju nosi mladi „Tigar“, kojemu je ova zastava svetinja i koji je nosi kao sveti znamen današnjim i budućim pripadnicima bojne „Tigrovi“. Iza, u vojničko-hodočasničkom hodu, odvažno su hodočastila 150 hodočasnika.

Molitvenom hodu na Brdo križeva pridružilo nam se izaslanstvo Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, u službenom posjetu Litvi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Litvik, gosp. Krešimir Kedmenac, te nekolicina pripadnika litvanske i njemačke vojske.

Pogled na tek vojnički formiranu povorku bio je toliko dojmljiv i zadivljujući da su potekle i suze radosnice. Veliki broj kršnih hrvatskih vojnika započeo je hod prema Brdu križeva uz molitvu Gospine krunice. Mole pobožni hrvatski vojnici predvođeni vojnim kapelanom, vlč. Slavkom Rajičem i zapovjednikom 1. HRVCON-a, stn. Markom Krpanom.

Dok smo ponosno koračali i glasno molili žalosna otajstva Gospine krunice, drugi hodočanici i slučajni prolaznici zaustavljali su se, snimali, fotografirali i širokog osmijeha pozdravljali molitvenu povorku hrvatskih vojnika. Pitao sam se: zašto su strani hodočasnici bili toliko znatiželjni i ozareni radošću kad su nas vidjeli? Možda su nas prepoznali kao pobjedničku hrvatsku vojsku s krunicom oko vrata? Možda rijetko mogu vidjeti tako veliku vojničku molitvenu povorku? Možda im je lijepa hrvatska vojnička odora?

Bio je to zasigurno dan kada smo bili ponosni što smo pripadnici hrvatske pobjedničke vojske koja je s krunicom oko vrata izvojevala pobjedu u Domovinskom ratu. Naša hodočasnička prisutnost posvjedočila je i njima i nama da hodimo pravim, istinskim putem. Iako je križ bio na leđima, znali smo da po križu i s križem isčekujemo uskrsno jutro – Uskrs.

U molitvenoj povorci gledali smo Brdo križeva s naše desne strane i nastavili hod prema crkvi u kojoj ćemo slaviti Svetu misu. Crkvi smo pristupili pjevajući pjesmu „Hosana Davidovu Sinu“. Zaustavili smo se pred crkvom da blagoslovimo jeline grančice. Svaki hrvatski vojnik u ruci u ruci je držao jelinu grančicu. Nakon blagoslova grančica, pjevajući pjesmu „Židovska su djeca“, svečano smo ušli u samostansku crkvu otaca franjevaca, koji su ujedno i čuvari svetišta Brdo križeva, te smo započeli misno slavlje. Naglasimo odlično i lijepo čitanje Muke po Marku. Oko oltara i svećenika, devetero hrvatskih vojnika sudjelovalo je u čitanju Muke po Marku. Dirljiv i dojmljiv prizor.

Po završetku Mise u hodočasničko-vojničkoj povorci s križem i zastavama na čelu krenuli smo prema Brdu križeva, na mjesto gdje ćemo postaviti hrvatski križ. Molitva i pjesma. Dolazimo na mjesto na kojem su naši mehaničari osmislili, uradili i uzemljili postolje za križ. Postavili smo križ na istaknuto mjesto, u prvi red, blizu križa kojeg je darovao papa Sv. Ivan Pavao II, koji je 7. rujna 1993. godine hodočastio na Brdo križa i slavio svetu Misu na otvorenom pred 100.000 hodočasnika.

Blagoslovio sam hrvatski križ. Pozvao sam hodočasnike-hrvatske vojnike da svatko od nas, kroz osobni čin naklonom, dodirom ili poljupcem uz spontanu kratku molitvu, oda počast blagoslovljenom križu. Svi smo pristupili i častili drvo križa.

Nakon blagoslova hrvatskog križa uslijedili su trenuci za pamćenje. Bilo je potrebno ovjekovječiti nazočnost na ovom povijesnom događaju tj. fotografirati se uz hrvatski križ i tako se podsjetiti na dane kada je hrvatski vojnik, daleko od svog doma na  istočnim granicama država NATO-a i Europske unije, osnaživao mir i stabilnost.

Hrvatski križ, simbol hrvatske mučeničke povijesti, postavljen je između tisuće litvanskih križeva koji simboliziraju litvansku mučeničku povijest.

Povijest Brda križeva kao svetoga mjesta započinje u 19. stoljeću. Litva je nakon treće podjele Poljsko-Litvanske Unije 1795. godine pripala carskoj Rusiji. Rusi su započeli grubu rusifikaciju Litve. Poljaci i Litvanci dižu ustanak protiv carske Rusije 1831. i 1863. godine. Rusija u krvi guši ustanke. Pritom su mnogi Litvanci poginuli. Mrtva tijela nisu pronađena. Ožalošćeni narod spontano je izabrao ovo Brdo za postavljanje križeva kao spomen na svoje predrage poginule sinove i kćeri. Nažalost, tada započinje progon onih koji postavljaju križeve i uništavanje postavljenih križeva. Tek 1918. godine, kada je Litva postala samostalna država, počinje vrijeme slobodnog žalovanja za poginulim sinovima i kćerima. Iz dana u dan povećavao se broj križeva.

Novo žalosno doba, kako za Litvu tako i za Brdo križeva, započinje sovjetskom okupacijom Litve 1940. godine i traje do 1990., kada Litva ponovno postaje slobodna i suverena država. Na Brdu križeva Sovjetski savez provodio je buldožersku ateizaciju. Ali litvanski katolički vjernik nastavljao je postavljati križeve i molio se na tom svetom mjestu za svoje pokojne.

Zahvaljujući tolikim žrtvama ovo je mjesto postalo simbol litvanskog identiteta i nacionalno hodočasničko mjesto na kojem litvanski čovjek otkriva svoj identitet. Brdo križeva osobna je iskaznica litvanskog naroda.

S poštovanjem i ljubavlju pristupili smo Brdu križeva. Tisućama križeva pridružili smo i naš hrvatski križ. Hodočasteći na Brdo križeva spoznali smo koliko smo bliski litvanskom mučeničkom narodu. Ojačani istinom križa, napustili smo hodočasničko mjesto ispunjeni novom duhovnom snagom. Bili smo ojačani novim impulsom vjere u nepobjedivoga Isusa Krista. Danas su Litva i Hrvatska samostalne i suverene države, uskrsnule države.

vojni kapelan vlč. Slavko Rajič