Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Križni put Hrvatske vojske i policije na Ksaveru

Nedjelja, 06. 03. 2016.

Novozaređeni vojni biskup Jure Bogdan predvodio je križni put Hrvatske vojske i policije na IV. korizmenu nedjelju 6. ožujka na Ksaverskom perivoju u Zagrebu. Vojni ordinarij, biskup u miru Juraj Jezerinac, vojni i policijski kapelani, pripadnici Počasno-zaštitne bojne, vojnici, policajci, kadeti Hrvatske vojske i polaznici Policijske akademije u procesiji iza križa i zastava krenuli su od zgrade Vojnog ordinarijata do ksaverske kalvarije, gdje su im se na križnom putu pridružili zagrebački vjernici i ksaverski župnik fra Vice Blekić, TOR. Na postajama su se izmjenjivali vojni i policijski kapelani, kao i čitači iz redova vojske i policije.

Na početku svoje propovijedi mons. Bogdan je jasno iskazao smisao križnog puta. „Ovdje kroz molitvu i pjesmu proživljavamo zajedno s Gospodinom svu dramu njegove muke i smrti. Cijelim svojim bićem i srcem, pokušavamo proniknuti u Srce ljubljenoga Sina 'koji radi nas i radi našeg spasenja' dobrovoljno prihvaća teške poruge, poniženja, pljuvanja i bičevanja, i na kraju sramotnu smrt na križu. Uz jednu lijepu pobožnost, s izuzetnom dekoracijom i dobrom organizacijom, koja oplemenjuje naše osjećaje, uzdiže dušu k Bogu, svjesni smo da susret s Gospodinom mijenja. Iza susreta s Njime u pobožnosti križnoga puta, u presvetoj Euharistiji, u Božjoj riječi, u sakramentalnoj Sv. ispovijedi i na druge načine, jasnije vidimo tko smo i što smo i što nam je činiti da bismo postigli neprolazno spasenje“.

U nastavku se osvrnuo na evanđeosko čitanje te nedjelje: na perikopu o izgubljenom sinu naglasivši svu dramu čovjeka koji okrene Bogu leđa i ode od njega te se počne gubiti, kao i milosrđe Božje kada mu se izgubljeni čovjek poželi vratiti.

Također je ukazao da je Otac jednako milosrdan i prema starijemu sinu s kojim sve dijeli, a koji je prosvjedovao protiv postupka oca prema njegovom bratu.

„Vjerujem da je svaki od nas, dok smo pratili Isusa na križnome putu, mogao uočiti i vlastitu ljubav i privrženost Isusu, ali isto tako i lutanja, udaljavanja od križa Kristova, od Isusa, od Boga. S križem i pod križem Kristovim svaki i svaka od nas primjećuje da ovdje primamo, dobivamo. Vraćamo se vlastitome identitetu. Ako li igdje tražimo na ovome mjestu podno križa Kristova ištemo, tražimo i kucamo. Tu, u sjeni križa, najradije dijelimo svoje radosti i žalosti, nadanja i tjeskobe. Tu najradije izričemo: 'Bože, pomozi!' i 'Bože, hvala ti!' Razlog je samo jedan. Jer se nalazimo na mjestu s kojeg čitamo samo jednu jedinu riječ: ljubav. I ta ljubav nije pitanje tek jednoga trenutka ili neke određene situacije, već ta ljubav križa i s križa postaje naš identitet po kojem se međusobno prepoznajemo u ovom svijetu: 'Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge' (Iv 13, 35). I to samo zbog jednoga: 'Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje' (Iv 15, 12-13). I baš zato se s ponosom ovdje spominjemo tolikih naših vojnika i redarstvenika kroz povijest naše Domovine koji su pokazali tu i takvu ljubav – ljubav križa“, naglasio je.

„No, naši životni putevi nisu usmjereni samo horizontalno - prema svijetu i osobama s kojima dijelimo radosti života, već i vertikalno - prema Gospodinu. Time i sam naš životni put dobiva obris Kristova križa, odnosno obris Njegove ljubavi koja traži vjeru. Zato i u pobožnosti svete krunice (koju su s ponosom uvijek nosili naši branitelji) ne molimo samo da nam se usavrši ljubav i učvrsti ufanje, već molimo da nam se umnoži i naša vjera. Vjera je ona koja nam daje potrebnu snagu za ići dalje, za ustati, a ne odustati. I ova pobožnost križnoga puta ovdje nema svoj kraj, ovdje nije njezina točka, već zarez, zarez koji traži čvrstu ispovijest vjere poput rimskog časnika, satnika Kornelija, podno Kristova križa: 'Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!' (Mk 15, 39). Sin Božji koji je 'radi nas ljudi i radi našega spasenja' raspet, umro i pokopan“.

Na kraju se obratio vojnicima i policajcima. „Posvetivši se i radeći u raznim službama Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, izabrali ste kao svoje životno zvanje služiti svojoj Domovini, služiti drugima. A kako istinski služiti drugima i dragoj nam Domovini? Primjer za to ostavio nam je Krist da idemo Njegovim stopama (usp. 1 Pt 2, 21), da činimo sve ono što nam je zapovjedio. A ostavio nam je samo jednu zapovijed: ljubiti – jer 'Bog je ljubav' (1 Iv 4, 8). 'A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije' (Rim 5, 8). Stoga je i Njegova 'muka dostatna da posvema osmisli naš život. Tko god hoće živjeti savršeno ne treba ništa drugo učiniti nego prezreti što je Krist prezreo na križu i poželjeti ono što je Krist želio' (sv. Toma Akvinski)“.