Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Križni put na lurdskoj Kalvariji i paljenje zavjetne svijeće

Četvrtak, 21. 05. 2026.

Nakon svete mise pred Spiljom ukazanja, hodočasnici na 32. hodočašću Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurdu, sudjelovali su na pobožnosti križnog puta na lurdskoj Kalvariji. Križni put predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan u zajedništvu s vojnim ordinarijem u BiH Mirom Relotom.

Kod postaja križnog puta čitana su razmatranja koja je pripremio mostarsko-duvanjski biskup u miru Ratko Perić. Prigodne tekstove razmatranja kod četrnaest postaja čitali su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, polaznici Policijske akademije, i pripadnici OS BiH a molitve su izgovarali vojni i policijski kapelani te vojni biskupi.

Po završetku pobožnosti, prigodni nagovor uputio je vojni biskup Miro Relota: „Stojimo danas ovdje u Lourdesu, na kraju križnog puta, pod pogledom Majke Božje, umorni možda u nogama, ali nadam se otvorenijeg srca. Prošli smo postaje Isusove muke. Hodali smo s Njim od osude do križa, od križa do groba. I dok smo gledali Njegovu patnju, nismo gledali samo događaj iz prošlosti. Gledali smo i ljudsku stvarnost našega vremena. Gledali smo, i gledamo čovjeka. Jer križ nije samo znak Isusove smrti. Križ je mjesto na kojem Bog ulazi u ljudsku bol. U svaku nepravdu, u svaki strah, u svaku samoću, u svaki rat, u svaku obiteljsku ranu, u svaki teret koji čovjek nosi.“

Biskup Relota istaknuo je posebno dostojanstvo službe vojnika i policajaca kada je vođena istinom, poštenjem i ljubavlju prema čovjeku. Naglasio je kako su pripadnici sigurnosnih službi ljudi odgovornosti koji često nose teret nevidljiv drugima, bdiju dok drugi spavaju i spremni su stati između opasnosti i nedužnih ljudi. Poručio je i da križni put nije samo pobožnost, nego susret s Kristom koji podsjeća na važnost očuvanja srca i unutarnjeg mira.

Govoreći o Isusovim padovima na križnom putu, msgr. Relota istaknuo je da čovjekova veličina nije u tome da nikada ne padne, nego da se uz Božju pomoć ponovno podigne. Osvrnuo se i na terete koje mnogi nose u sebi naglasivši kako Krist razumije svaku ljudsku borbu, pa i onu skrivenu iza prividne snage: „Možda je netko od nas došao u Lourdes noseći umor duše. Možda netko nosi teret obiteljskih problema, rana iz prošlosti, osjećaj krivnje, razočaranja ili straha za budućnost. Možda netko izvana djeluje snažno, a iznutra vodi tešku borbu. Isus to zna. On nije daleki Bog koji promatra ljudsku muku iz sigurnoga mjesta s neba. On je Bog koji nosi križ. Bog koji pada pod teretom. Bog koji je bio izdan, osuđen, ranjen i ostavljen. Zato nitko od nas ne može reći: 'Bog ne razumije kroz što prolazim.' On razumije. On je s tobom.“

„A Lourdes je posebno mjesto upravo zato što ovdje čovjek ponovno otkriva da nije sam. Koliko je samo suza ovdje proliveno. Koliko molitava izrečeno. Koliko ljudi došlo ranjeno, a vratilo se ohrabreno. Ne uvijek fizički, ali duhovno sigurno da. Jer najveće čudo nije uvijek ozdravljenje tijela. Najveće čudo je kada čovjek ponovno pronađe mir, vjeru i smisao“, zaključio je biskup Relota.

Poslije pobožnosti križnoga puta hodočasnici su se ponovno uputili prema Svetištu gdje je zapaljena zavjetna svijeća. Zavjetnu svijeću zapalilo je zapovjednik hodočašća brigadni general Željko Marinov, i potom je upućena molitva Mariji Kraljici Hrvata:

Čuvaj moj narod…

Dugi su bili dani njegovih stradanja

i muka,

ali i vjere postojane i čvrste –

koju vihori nevolja i kušnja

nisu mogli uništiti.

Čuvaj moj narod…

On je odnjihan na siromašnim

ali svijetlim ognjištima

uz žarki plamen molitava

i pjev tužbalica

uz cviljenje gusala –