Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa posvete ulja u Vojnom ordinarijatu

Četvrtak, 09. 04. 2020.

Na Veliki četvrtak, 9. travnja 2020., u kapelici Vojnog ordinarijata u 11 sati vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predslavio je obrede i misu posvete ulja. Uz umirovljenog biskupa msgr. Jurja Jezerinca i đakona don Matu Mihaljevića, u svetom misnom slavlju sudjelovali su generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za MORH don Slavko Rajič te biskupski vikar za MUP fra Frano Musić OFM. Zbog pandemije prouzrokovane koronavirusom drugi svećenici Vojnog ordinarijata i njihovi pomoćnici nisu mogli sudjelovati na misi posvete ulja.

U prigodnome razmišljanju biskup je rekao: “Ovogodišnja korizma, Veliki tjedan i svi ovi Veliki dani obilježeni su pandemijom COVID-19 u svjetskim razmjerima. Posljednji mjeseci promijenili su život u svim Europskim zemljama i na drugim kontinentima. Nevidljivi i nepoznati maleni virus sije strah i iza sebe ostavlja smrt. Nečujno dolazi. Odakle? Ne znamo! Kod koga će se nastaniti? Ne znamo! Tko postaje njegov instrument brzog i nevidljivog razornog djelovanja? Ne znamo! Koliko će se zadržati? Ne znamo! Koga sa sobom uzima? Ne znamo! Za njega ne postoje nikakve granice, državne, političke, rasne, statusne. Pohađa dvorove, parlamente, predsjednike vlada, ministre, kardinale i biskupe, visoke časnike, čuvare poretka i granica i državnih sustava, prognanike i izbjeglice, kućne pomoćnice, liječnike primarijuse, dječake, mladiće i djevojke, športaše, olimpijce, nemoćne starce i bolesnike, Bogu posvećene osobe. Samo u Italiji odnio je dosad više od stotinu svećenika i još više časnih sestara.

Svijet je zabrinut. Svi smo zabrinuti. Zaustavljaju se industrijski giganti, škole i sveučilišta, obustavlja se javni promet, pod ključem su svetišta, katedrale, crkve. Zahvaća sve. Kamo ide i kad će se zaustaviti i nestati ova pošast našeg vremena? Sve se događa u mjesecima u kojima se priroda budi i otvara životu. Anđeo smrti prolazi i za sobom ostavlja bol i pustoš.

U tom kontekstu ušli smo u završnicu korizme, Cvjetnicu, Veliki tjedan i idemo u susret Uskrsu.

Na Veliki četvrtak prijepodne okupljaju se biskupi sa svojim prezbiterijem u katedrale. Spominju se ustanove svećeništva, obnavljaju svećenička obećanja, blagoslivljaju i posvećuju ulja kojima se pomazuju bolesnici, katekumeni, krštenici, potvrđenici, ređenici - đakoni, svećenici i biskupi. Misa posvete ulja očituje zajedništvo prezbitera s njihovim biskupom. Zbog posebnih okolnosti, danas ovdje s nama nisu drugi svećenici i djelatnici naše biskupije. Poštujući mjere i upute stožera ovdje su samo predstavnici našeg klera: generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za MUP fra Frano Musić i biskupski vikar za MORH don Slavko Rajič. Dok pozdravljam njih pozdravljam sav naš kler koji je u molitvi združen s nama. Posebice mislim na naše svećenike u misijama - u Afganistanu, Poljskoj i Litvi. Molimo jedni za druge. U našim molitvama su svi vjernici naše Vojne biskupije.“

Biskup je nadalje govorio o svećeništvu. Svoje razmišljanje temeljio je na zbornoj molitvi kojom započinje svečano slavlje mise posvete ulja na Veliki četvrtak. Ta molitva sadrži tri snažne cjeline, izriče tri snažne poruke. „Bože, ti si jedinorođenoga Sina svoga pomazao Duhom Svetim za Krista i Gospodina. Ovo je dakle danas na najodličniji način jedno kristološko slavlje,“ rekao je biskup. „Mi smo postali dionici njegova posvećenja. Ovdje je istaknut drugi bitni element otajstva što ga slavimo. Ovo je danas naš svećenički dies natalis, dan rođenja, dan ustanovljenja našeg svećeništva. (…) Daj da u svijetu budemo svjedoci njegova otkupljenja. Ova molitva je poziv i vapaj Crkve Bogu za odgojem naše svećeničke savjesti.“

„Svijest našeg dioništva u Kristovome svećeništvu proizlazi iz vjere. Dan našeg svećeničkog ređenja bio je naš dies natalis. Krštenje nas je preporodilo u Kristu. Sakramenat svećeničkog reda utisnuo je u nas 'sakramentalni karakter', neizbrisivi biljeg našeg biti u Kristu. Stoga, naše služenje, gdje god se nalazili, ne može biti svedeno na puku funkciju, na zanat. Svećenik nije funkcioner. Svećenik nije zanatlija. On je dionik Kristova posvećenja, svih 24 sata u danu.“

„Draga braćo, možemo doživjeti mnoga progonstva, nevolje. Mnoga naša braća svećenici i kršćani po svijetu trpe velike nevolje i prave progone radi Krista. To se može i nama dogoditi. Možemo biti obeshrabreni. Možemo upasti u otrovnu zamku mrmljanja i prigovaranja protiv svega i sviju. Ali, ako ostanemo ukorijenjeni i utemeljeni po vjeri u našu cjelovitu pripadnost Kristu; ako je svijest koju imamo sami o sebi svijest da smo mi dionici Kristova pomazanja, nitko i ništa nas neće moći od Njega rastaviti. Nama je sasvim dovoljno zajedništvo s Njime, zajedništvo s Isusom, Bogom našim,“ rekao je biskup. Nakon slavlja svete mise i obreda, biskup je čestitao prezbiterima njihov dan.