Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa posvete ulja u Vojnom ordinarijatu

Četvrtak, 17. 04. 2025.

Na Veliki četvrtak, 17. travnja 2025. u 11.00 sati u kapeli Vojnog ordinarijata, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predslavio je misu posvete ulja. Ova misa, u kojoj se blagoslivlja bolesničko ulje i posvećuje krizma, na osobit način očituje zajedništvo prezbitera s njihovim biskupom. Biskup je predvodio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju vojnog biskupa u miru msgr. Jurja Jezerinca, generalnog vikara mons. Ilije Jakovljevića, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Frane Musića, biskupskog vikara za pastoral MORH-a i OS RH don Slavka Rajiča te drugih vojnih i policijskih kapelana. Na misi su sudjelovali i djelatnici Vojnog ordinarijata, pomoćnici kapelana, djelatnici MUP-ove Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom i MORH-ova Samostalnog odjela za potporu Vojnome ordinarijatu.

Biskup Bogdan u propovijedi je rekao: „I ove godine na Veliki četvrtak došli smo u kapelicu Vojnog ordinarijata, okupljeni oko Gospodnjeg oltara u cjelovitosti naše svećeničke zajednice, prezbiterija Vojno-redarstvene biskupije. Svjesni smo važnosti ovog dana kojemu je u središtu jedini Veliki Svećenik Krist, na čijem svećeništvu participiramo, Krist koji nas otajstveno ujedinjuje – sakramentalno povezuje sa svim svećenicima na kugli zemaljskoj. Na Veliki četvrtak, svećenici – prezbiteri svih biskupija diljem svijeta, ujedinjuju se oko svojih biskupa kod Gospodnjeg oltara, kako bi slavili spomen na dan kad je Krist ustanovio sakramente Presvete euharistije i svećeničkog reda. 'Ovo činite meni na spomen', rekao je apostolima, a preko njih i nama.“

„Veliki četvrtak je prije svega Dan Isusa Krista – Pomazanika Božjega. Krist, Božji Pomazanik, Duhom Svetim pomazan! Ovo je danas prvi od njegova tri sveta dana: triduum sacrum. Ti dani čine, u određenom smislu, nedjeljivu cjelinu – oni su, tako reći, Dan našeg otkupljenja, Dan Pashe, odnosno Dan prijelaza. Pomazan Duhom Svetim, Isus Krist poslan je od Oca da otkupi cijeli ljudski rod. O tome smo slušali u prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije: 'Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodnje' (Izaija 61,1-2a).Krist, na početku Vazmenog trodnevlja proglašava još jednu „novu“ godinu milosti. Zapravo, milost je prije svega On sâm u otajstvu svoga uskrsnuća, odnosno prijelaza iz smrti u život. Prvi dan Svetog trodnevlja započet će zalaskom sunca na Veliki četvrtak, kada će sjesti za stol s apostolima na pashalnu večeru propisanu obredom Starog saveza. Mi smo se okupili već sada, u jutro Velikog četvrtka, da bismo od samog jutra bili zajedno s njim – Kristom.“

Biskup je istaknuo kako su kao svećenici došli ispovijediti svoju vjeru i ljubav Kristu, onome koji ih učini „kraljevstvom, svećenicima“ (Otk 1, 6): „Na današnji dan okuplja se cijela naša zajednica svećenika kako bismo zahvalili Kristu za svećeništvo. Za svećeništvo koje je on upisao u srce svakog kršćanina, ali na osobit način u srca nas ministerijalnih svećenika. Krist je nas svećenike, zapravo, pozvao na Posljednju večeru – i danas nas ponovno poziva da mu se pridružimo. Pozvao nas je kao dvanaestoricu apostola koji su te večeri bili s njime. Pred njima je uzeo kruh, razlomio ga, razdijelio i rekao: 'Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje.', a potom blagoslivljajući kalež s vinom: 'Ovo je krv moja, krv saveza koja se za vas prolijeva, za oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen.' Stoga smo mi svećenici njegova svećeništva. Mi smo svećenici njegove žrtve, koju je on prinio u svom tijelu i krvi na križu i pod prilikama kruha i vina na Posljednjoj večeri. Mi smo također svećenici „za ljude“, kako bi cijela zajednica vjernika, kroz euharistijsku žrtvu koju prinosimo snagom njegove moći, postali „kraljevstvo svećenika“. Kako bi svi vjernici prinosili duhovne žrtve u zajedništvu s njegovom žrtvom, žrtvom Križa i Posljednje večere. Konačno mi smo svećenici zauvijek. Jer naše je mjesto danas i uvijek uz njega, uz Krista, a naše usne i srca žele obnoviti zavjet vjere onome koji je "vjerni svjedok" našeg svećeništva pred Ocem.“

Spominjući se dana kada je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima, biskup je, nakon homilije, pozvao okupljene prezbitere da obnove svoja svećenička obećanja što su ih dali na dan svoga ređenja.

Pri završetku euharistijske molitve biskup je blagoslovio bolesničko ulje. Pošto se izmolila popričesna molitva uslijedio je obred posvećenja krizme. Na kraju svete mise, biskup je zahvalio svim svećenicima na njihovoj službi i radu, čestitao im svećenički dan, dies natalis njihova svećeništva.