Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa zadušnica za 12 hrvatskih redarstvenika

Četvrtak, 02. 05. 2013.

IKA/VO/MUP

Misa zadušnica za dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci koji su mučki ubijeni u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine održana je u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona. Misu je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, a sve je nazočne pozdravio domaći župnik mons. Tadija Pranjić ukazavši na važnost žrtve ubijenih redarstvenika za budućnost domovine. Uz biskupa su bili i vojni kapelani Ante Mihaljević i Alojz Kovaček te svećenici susjednih župa.

U sukobu sa znatno brojnijim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi ubijeni su i masakrirani: Stipan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.). Ranjena su 23 policajaca.

HOMILIJA VOJNOG BISKUPA

Braćo i sestre, dragi prijatelji!
Nalazimo se u crkvi sv. Euzebija i Poliona. Oni su u vrijeme cara Dioklecijana  prolili svoju krv upravo na ovom području zbog vjere u Isusa Krista i njegova evanđelja. Polion i Euzebije su rekli pogubiteljima da nije dobro zapostavljati vječna dobra vremenitim dobrima. Stoga su jedan i drugi radije  žrtvovali svoje živote nego da pogaze vječne i neprolazne vrijednosti.

Postoje neke vrijednosti za koje je čovjek spreman umrijeti uz cijenu vlastitog života. Među te svetinje ubraja se ljubav prema Domovini i svome narodu. Stoga smrt 12 hrvatskih redarstvenika, ovdje Borovu Selu, promatrana  u svjetlu vječnosti, velik je čin ljubavi. Na njih se može primijeniti Isusova riječ: "Nema veće ljubavi od ove da tko svoj život dade za prijatelje svoje". Iako su u početku Domovinskog rata mnogi pozivali na mir, međusobno poštovanje i ljubav, posebno kardinal Franjo Kuharić, (Principi dobra, str.88) taj glas je bio nalik na vapijućeg u pustinji, Mržnja je bila jača od ljubavi. Odjeknuli su prvi pucnji najprije na Plitvicama, gdje je poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović a onda u Borovu Selu, gdje su smrtno stradala dvanaestorica redarstvenika, spašavajući svoje kolege. Želja za osvajanjem hrvatskih teritorija i stvaranja Velike Srbije na račun Hrvatske pretvorila se veoma brzo u pravi rat. Kada čovjek prezire Božje zapovijedi, mogu se tada očekivati nesagledive posljedice za čovječanstvo. Sada bolje uočavamo važnost Isusovih riječi što ih je uputio uoči svoje smrti svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Isus je 8 puta upotrijebio riječi: "Ostanite u meni i ja u vama!" Malo kasnije će reći: "Ostanite u mojoj ljubavi (Iv 15, 9). Tim je riječima Isus želi potaknuti slušatelje da budu svjesni veličine Isusove ljubavi, da na tu božansku ljubav odgovore životom. sus Krist nas ne želi napustiti pod nikoju cijenu jer ne želi smrt grešnika nego da se obrati i da živi.

Ima i onih koje ne razmišljaju tako. Štoviše, udaljavaju se od Boga Isusa Krista, u početku gotovo neprimjetno, nižući dan za danom svoju nevjeru. Što to znači? Najprije pravimo kompromise, i pokušavamo se opravdati da nemamo vremena, da smo ugovorili već neki sastanak, posebno kada je riječ o Sv. Misi. Zajedno s tim nestaje i molitvena povezanost s Bogom, koja sve više nestaje. Počnemo tada živjeti kao da Boga nema. Nije li agresorski rat posljedica upravo toga? Koje su posljedice odbijanja Boga? Bog je ljubav" piše Sv. Ivan. Gdje nema ljubavi tu je mržnja. Mržnja je suprotnost ljubavi. Ne samo da tada preziremo ljudsko biće nego mu nastojimo nanijeti štetu. Za razliku od mržnje, koja razara sve oko sebe, ljubav preobražava čovjeka. Ona liječi čovjeka u dubini njegova bića.

Isus je nazvao zapovijed ljubavi novom. Zašto novom? U Isusovo vrijeme bilo je više škola koje su tumačile, svaka na svoj način, zapovijed ljubavi. Tako na primjer, jedna je škola tumačila da je bližnji svaki Židov. Druga je govorila da su bližnji svi oni koji vjeruju u Boga. Treći su tvrdili da je bližnji svaki koji je njihov simpatizer. itd.
Isus nije prihvatio ni jedno od tih tumačenja, nego je rekao da je bližnji svaki čovjek, i neprijatelj također. Posebno je isticao ljubav prema najpotrebnijima, bilo da je riječ o materijalnim ili duhovnim siromasima. Štoviše, Isus se poistovjetio sa svakim čovjekom.

Koji su razlozi da moramo ljubiti svakog čovjeka, uključivši i neprijatelje? ma ih više. Evo samo nekoliko:

Prvi je razlog u činjenici da nas je Isus sve do kraja ljubio, sve do smrti na križu, i neprijatelje također. Mrilo naše ljubavi prepoznaje se po tome koliko ljubimo bližnje. Netko je rekao: "Ako kažeš da ljubiš čovjeka, sigurno ljubiš i Boga". Sv. Ivan poručuje: "Rekne li tko: ljubim Boga, a mrzi brata, lažac je" (1 Iv 4, 20). ez ljubavi najljepše kuće su prazne, najveća bogatstva besmislena, najljepši bračni parovi nesretni.

Drugi je razlog što je Isusova zapovijed ljubavi, nazvana novom, mijenja sve oko sebe. Ljubav ima moć preobraziti ljude, pretvoriti grešnika u sveca, pretvoriti neprijatelja u voljenog brata. Gdje se sve ljubav može ostvariti? U vlastitoj obitelji, u obitelji koja se zove Crkva, i u obitelji koja se zove narod. Ljubav se ostvaruje u obitelji: Obitelj je prva škola ljubavi. Isus je posebno posvjedočio ljubav u vlastitoj obitelji, prema svojoj majci i poočimu Josipu. Sv. Pismo izričito spominje da im je bio poslušan. Ljubav se ostvaruje u Crkvi. Papa Benedikt XVI kaže da je Crkva njegov dom, njegova velika obitelj. "Ja sam vezan za nju  ljubavlju, kao što je čovjek vezan za svoju obitelj (Bog i svijet, str. 285), veli Papa. Ljubav se ostvaruje u narodu. Narod je zajednica ljudi koju povezuje svijest pripadnosti jednom narodu. Svaka je zajednica, koja je povezana sa svojim identitetom, svojom poviješću, jezikom, kulturom i svojom domovinom zove se narod. To vrijedi i za zajednicu hrvatskoga naroda. Kao što je razumljivo da članovi jedne obitelji žive u ljubavi (barem bi trebali živjeti), to vrijedi za naš narod. Kada nas zadese nevolje, tada smo svi složni. kada se nalazimo u miru, dijelimo se. Zašto? Kao narod se nismo dovoljno razvili jer smo bili tijekom povijesti uvijek od tuđom vlašću. Trebat će proći još dugo vremena da ostanemo jedinstveni i jedno kao narod.

Spominjući se poginulih hrvatskih redarstvenika Borova Sela, oni su dali svoje živote iz ljubavi prema svojoj obitelji, prema svome narodu i Domovini ali i prema Bogu. Njihova nasilna smrt u obrani vlastite obitelji, doma i Domovine, potiče nas da Isusovu zapovijed ljubavi još više živimo, koja je kadra promijeniti međuljudske odnose, probuditi nadu, velikodušnost, plemenitost i zahvalnost. Ljubav prema njima potiče nas prije svega na zahvalnost i trajni spomen na njih. Spomenike, koje podižemo njima u čast su podsjetnici i vanjski znakovi naše ljubavi. Sveta Misa koju prikazujemo za njih najveći je čin ljubavi. Braćo i sestre! Naši poginuli redarstvenici poručuju nam da i dalje živimo duhovne vrijednosti, posebno vjeru, da i dalje njegujemo ljubav u obitelji, prema narodu i Domovini. Danas se posebno molimo za pokoj njihovih duša da se nađu u Nebu, u zajednici Presvetog Trojstva Oca, Sina i Duha Svetoga, u zajednici Isusove i naše Majke Marije i u zajednici svetih mučenika Euzebija i Poliona koji su na ovom području prolili svoju krv za Isusa Krista i njegovo evanđelje. Amen.