Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa zadušnica za poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje

Srijeda, 02. 11. 2022.

Na Dušni dan, u srijedu 2. studenoga, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan služio je svetu misu zadušnicu za sve poginule i preminule hrvatske branitelje u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. U koncelebraciji s biskupom bili su generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, župnik Župe Duha Svetoga don Damir Stojić, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a  vlč. Frano Musić i drugi vojni i policijski kapelani.

U misnom slavlju sudjelovali su savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, izaslanik ministra obrane Zdravko Jakop, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Dinko Tandara, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Terezija Gras, glavni inspektor obrane general pukovnik Drago Matanović, zamjenik načelnika Glavnog stožera general pukovnik Siniša Jurković, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general pukovnik Boris Šerić, direktor GS OS RH general bojnik Ivica Olujić, zamjenik glavnog inspektora obrane general bojnik Krešo Tuškan, savjetnik ministra unutarnjih poslova Josip Mihaljević, glavna tajnica u MUP-u Sanda Šimić Petrinjak, zamjenik glavnog ravnatelja policije Jozo Šuker, zamjenik glavnog ravnatelja policije Damir Barić, ostali generali, časnici i pripadnici Hrvatske vojske, hrvatski branitelji, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih i nestalih branitelja, župljani Župe Duha Svetoga. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.

Biskup Bogdan u propovijedi je rekao kako „pohod grobljima ovih dana, na osobit način jučer i danas, obnavlja u nama veze s dragim osobama koje su nas napustile. Smrt čuva ono što život ne može zadržati: Kako su naši mrtvi živjeli, što su voljeli, čega su se plašili i čemu su se nadali, što su odbijali? Sve to nalazimo kod grobova i na spomenicima iz kojih se zrcali njihova egzistencija, njihov svijet. Grobovi nas uvode u dijalog s njima, u dijalog kojeg je smrt poremetila. Smrt je uvijek takva! Tako, mjesta pokopa postaju mjesta u kojima živi susreću mrtve, s njima učvršćuju veze zajedništva koje ni smrt nije mogla i ne može prekinuti. Tako i ovdje u našem gradu Zagrebu, na Mirogoju kao i na drugim grobljima, u našem kraju i mjestu podrijetla, s nadgrobnih natpisa i spomenika, mnoštva upaljenih svijeća, osjećamo čvrstu poveznicu s našim pokojnicima koja je duboko protkana kršćanskom porukom. Stupajući na groblja, jučer i danas, imamo dojam kao da smo prešli nematerijalni prag i kao da smo stupili u izravni kontakt i komunikaciju s onima koji tamo čuvaju svoju prošlost, radosti i žalosti, svoje neuspjehe i nadanja. To se događa stoga jer se smrt tiče čovjeka podjednako danas kao što je to bilo i prije, kad su oni živjeli, kao i uvijek otkako je čovjeka. Premda su nam mnoge stvari iz prošlosti posve strane, nedohvatljive, nerazumljive, i ne zahvaćaju nas, smrt je ostala uvijek ista.“

Ovih dana se isto tako neizbježno pred nas postavlja pitanje o konačnosti našeg vlastitoga života, o našoj vlastitoj smrti. „Nema čovjeka, bez obzira na njegov svjetonazor, bez obzira smatra li se vjernikom ili nevjernikom, koji ne bi želio zaviriti iza neprobojne zavjese koja se smrću spušta na svaki ljudski život te saznati nešto više o čovjekovoj sudbini onkraj groba.“, rekao je biskup.

Mi kršćani na pitanje o smrti „odgovaramo vjerom u Boga s pogledom čvrste nade koja se temelji na smrti i uskrsnuću Isusa Krista. To je temelj vjere naše. To je razlog nade naše u vječni život. 'Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.' (1 Kor 15, 14) U svjetlu ove činjenice Isusova uskrsnuća, koje poručuje da je svaki čovjek besmrtan, smrt otvara vrata životu, onome vječnome životu koji nije beskonačna preslika sadašnjeg vremena, nego nešto posve novo i drugačije. Osnaženi vjerom otkrivamo da istinska besmrtnost kojoj težimo nije nekakva ideja, koncept, potopljena bezličnost, nirvana, reinkarnacija, nego da je to odnos punog zajedništva s Bogom živih. To znači biti u njegovim rukama, u njegovoj ljubavi, postati u njemu jedno sa svom braćom i sestrama koje je On stvorio i otkupio sa svime stvorenim. Naša nada počiva na Božjoj ljubavi što odsjeva s Križa Kristova i koja odjekuje u duši dobrog razbojnika: 'Danas ćeš biti sa mnom u raju.' (Lk 23, 43) To je život koji je došao do svoga vrhunca, do svoga ispunjenja. Život u Bogu, kojeg mi sada tek polagano vjerom naslućujemo, naziremo kao vedro nebo kroz gustu maglu.“

„Danas, na Dušni dan, Spomen svih vjernih mrtvih, Crkva želi reći kako ljudski život ima svoj cilj i smisao. Ako živimo sa sviješću da smo određeni za vječni život s Bogom i ako znamo uvijek iznova čuti Isusovu riječ - 'Gdje je tvoje blago, ondje će biti i tvoje srce!' (Mt 6, 21) – onda će i naš put prema cilju biti siguran. Kršćanin je čovjek koji se trudi da već ovdje na zemlji ostvaruje kraljevstvo Božje, uvjeren da je njegovo potpuno dovršenje tek u uskrsnuću mrtvih i u preobražaju ovoga svijeta“, istaknuo je vojni ordinarij.

Biskup Bogdan govorio je o značenju zavjetne crkve „Sveta Mati Slobode“ i o njenoj povezanosti s hrvatskim braniteljima: „Ova crkva, izrasla iz ljubavi prema uspostavi samostalne i slobodne Hrvatske države, iz dubokog poštovanja prema najvišoj žrtvi vlastitoga života - svim poginulim, preminulim i nestalim hrvatskim braniteljima, pobuđuje u nama danas posebne osjećaje, zahvalnosti, molitve, potrebu dostojanstvene šutnje, i tihog razgovora s njima. Ovdje na kenotafu koji simbolizira prazan grob iza glavnog oltara su imena i prezimena naše braće, sestara, roditelja, prijatelja. Reljef na glavnome oltaru predstavlja Uskrsloga Krista i njegovu majku Mariju, Svetu Mati Slobode, u nebeskoj slavi. I Krist i Marija su prešli prag smrti, prošli su kroz tamu groba, i ušli u vječnu slavu, vječni život, gdje nema mijene ni sjene promjene. U vječno blaženstvo.“ S ovoga mjesta, biskup je pozvao da u svjetlu uskrsne vjere molimo za naše pokojne branitelje: „Prinosimo ovu misnu žrtvu za naše pokojne branitelje koji su završili tijek svoga zemaljskog života tijekom Domovinskog rata i u godinama poslije rata. Od Boga, dobrog i milosrdnog Oca molimo da im udijeli vječnu nagradu, zajedništva u nebu sa svima svetima.“

Biskup je završio propovijed riječima: „Kao što se danas na Dušni dan sjećamo svih preminulih i poginulih branitelja i želimo pronaći grobove svih nam milih i dragih nestalih u Domovinskom ratu i dostojanstveno ih pokopati, isto tako se s poštovanjem i molitveno sjećamo i svih žrtava iz masovnih grobnica, preoranih grobova prekrivenih nametnutom šutnjom i korovom ideološke mržnje, želimo da i oni nađu svoj mir i pokoj na našim grobljima. Pozdravljamo napore i inicijative Hrvatske vlade da se sve masovne grobnice obilježe, istraže i da se svi ubijeni  dostojanstveno pokopaju. Želimo da svi mrtvi, barem u smrti, imaju isto, jednako dostojanstvo čovjeka, ljudske osobe. S one strane, iz njihove perspektive, drugačije se motri, doživljava i sudi naša strana. A mi s ove strane, danas na Dušni dan, zagledani vjerom u onostranost i vječni život molimo s Crkvom iz Časoslova: 'Pozovi braću predragu, Što s ovog svijeta odoše, U kraj gdje smrt ne kraljuje, Da Tebe slave, Tvorca svog'. Amen.“

Nakon mise zajedničko izaslanstvo Ministarstva obrane, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova položilo je vijenac i zapalilo svijeće kod spomen obilježja „Pieta Croatica“, dok je biskup msgr. Jure Bogdan predvodio molitvu za pokojne hrvatske branitelje. FOTO: MORH/ F. Klen i VO