Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Msgr. Jure Bogdan je predslavio svetu misu za poginule branitelje u VRO “Bljesak”

Subota, 02. 05. 2020.

U subotu, 2. svibnja 2020. u zavjetnoj crkvi u spomen palima za Domovinu Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan predvodio je svečano misno slavlje za poginule branitelje u vojno-redarstvenoj operaciji „Bljesak“ prije 25 godina, te također za žrtve raketiranja grada Zagreba i drugih naselja 2. i 3. svibnja 1995. godine i za 12 hrvatskih redarstvenika poginulih u Borovu selu 2. svibnja 1991. godine. U koncelebraciji su bili generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo i župnik don Danijel Vidović SDB, a služio je đakon don Mate Mihaljević.

S obzirom na aktualnu epidemiju, svetoj misi je prisustvovao manji broj ljudi sukladno preporučenim mjerama Nacionalnog stožera civilne zaštite, a vjernici su mogli i uživo pratiti svetu misu na Hrvatskoj radioteleviziji. Svetom misnom slavlju nazočili su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, zamjenik glavnog ravnatelja policije Jozo Šuker, načelnik PU zagrebačke Marko Rašić, načelnik PU bjelovarsko-bilogorske Jakob Bukvić, drugi državni, vojni i policijski dužnosnici, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.

Na početku svete mise msgr. Jure Bogdan je okupljene pozvao na pokajanje sljedećim riječima: “Uskrsli Isus došao je svojim učenicima s pozdravom ‘Mir Vama’. Ovu svetu misu, kao i svaku misu želimo slaviti s mirom u srcu i duši, u miru s Bogom i ljudima. Molimo dobroga Boga da nam oprosti naše grijehe. A mi braćo i sestre oprostimo jedni drugima. Mržnja razara, ubija, gore od koronavirusa i bilo koje druge zaraze. Ljubav izgrađuje, oplemenjuje, ljubav ima budućnost. Raskajana, čista srca i mirne savjesti, pomireni sa svima, pristupimo oltaru Gospodnjem.”

Nakon Evanđelja koje je navijestio đakon don Mate Mihaljević, msgr. Bogdan je izgovorio homiliju. Na početku se osvrnuo na aktualnu situaciju pandemije zbog koje se ovogodišnja obljetnica obilježava na drugačiji način: “Zbog sigurnosnih mjera zaštite od epidemije ne možemo se okupiti ni u velikom broju niti na način na koji smo to činili dosadašnjih godina u Okučanima, Borovu Selu, Vinkovcima, Zagrebu i drugim mjestima. Raduje nas činjenica što se, u ovoj situaciji nesigurnosti, neizvjesnosti zbog pandemije planetarnih razmjera, postupno u našoj Domovini obnavlja društveni život i aktivnosti, molitvena okupljanja, liturgijska slavlja, podjeljivanje sakramenata. No, unatoč tome što smo i nadalje mnogi fizički odijeljeni, ujedinjuje nas ista zahvalnost i ljubav za naše hrvatske branitelje, vojnike i redarstvenike, koji su hrabro izložili svoje zdravlje, pa i same živote, kako bismo mogli živjeti u miru i slobodi. Zahvalnost dobročiniteljima spada u ljudske vrline, u kreposti. Kao kršćani, činu i osjećajima zahvalnosti dodajemo i naše molitve.”

Biskup Bogdan je pozvao da se osim spomena i molitava za poginule i do danas preminule branitelje, molimo i za sve žive branitelje i njihove obitelji da budu jednako hrabri u izazovima i iskušenjima današnjice, te da zahvalnost našim braniteljima pokažemo ne samo riječima, nego prije svega djelima na društvenoj i osobnoj razini.

“Radujemo se pobjedonosnim akcijama Domovinskoga rata koje su dovele do konačnoga oslobođenja naše domovine Hrvatske. Ali to ne znači da se radujemo ratovanju i krvoproliću, nego tomu da su opet uspostavljeni mir, sloboda, red i sigurnost. Stoga u ovoj svetoj misi molimo i za svoje neprijatelje. Kao kršćani želimo „da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1 Tim 2, 3). Budućnost Hrvatske, Europe i svijeta ne može se graditi na lažima i nepravdama, na izjednačavanju napadača i napadnutoga, počinitelja i žrtve. Pomirenje i miran suživot iziskuju priznanje istine, prihvaćanje krivice i spremnost na praštanje. Ovu 25. obljetnicu slavimo ponosno i čiste savjesti – u poniznosti, bez trijumfalizma i umišljenosti. Ne dozvolimo da mržnja i želja za osvetom ovlada našim srcima”, istaknuo je biskup.

Zaustavivši se na prvom čitanju iz Djela apostolskih koje donosi primjer Savla, progonitelja kršćana koji po preobražavajućoj snazi susreta s uskrslim Kristom spoznaje svoju grešnost i zle namjere te postaje gorljiv Kristov apostol Pavao, biskup Bogdan je naglasio: “Ovdje nam se otkriva zanimljiva karakteristika zla koju susrećemo i u vlastitom iskustvu. Koliko god pred sobom samim ili drugima pokušavali pravdati svoje poteze, zlo nikada nema opravdanja. Koliko god krivnju prebacivali na drugoga, u svjetlu Istine sve maske padaju, razotkrivaju se nakane i želje srdaca i na vidjelo dolazi naša ljudska slabost i krhkost. Pred uskrslim Kristom Savao ostaje bez riječi, pred Uskrslim razotkriva se sljepoća zla: „Savao otvorenih očiju nije ništa vidio“ (Dj 9, 8). Zar se ne događa i u našim međuljudskim odnosima da zašutimo, ne vidimo, ne čujemo upravo tada kada bismo trebali drugoga čuti, vidjeti, s njime porazgovarati?”

Nakon primljenog krštenja, Pavao može priznati: „S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 19-20) te se na njemu ispunja obećanje koje je Isus dao u Evanđelju: „Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje, živjet će po meni“ (Iv 6, 57).

“Otajstvo je to Presvete Euharistije, sakramenta ljubavi – ljubavi koja nije sebična pohlepa i prisvajanje, nego velikodušno darivanje. Isus na križu daruje sebe samoga, sav svoj život, te nam ostavlja trajni spomen i uprisutnjenje svoje velikodušne ljubavi u sakramentu Euharistije. Krštenjem postajemo djeca Božja i dio Njegova naroda, potvrdom savršenije se vežemo uz Crkvu i primamo sedmerostruki dar Duha Svetoga, a Euharistijom duhovno se hranimo i rastemo kao udovi Crkve, otajstvenoga Tijela Kristova. Ovo uzvišeno otajstvo naše vjere očituje se i potvrđuje iz dana u dan u naoko sitnim i redovitim prilikama života. Sve što nam se u životu dogodi, bilo lijepo ili ružno, bilo ugodno ili bolno, sve može postati prilika za rast u velikodušnoj ljubavi. (...) Na taj način naša ljudska povijest postaje povijest spasenja. Naša „časovita nevolja“ sastoji se u ovim tjednima i mjesecima od pandemije i svih posljedica na duhovnom, društvenom, političkom i gospodarskom području. Prije 25 godina bio je to Domovinski rat koji je okončan uspješnim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. Vratimo li se još 25 godina unazad, eto nas u doba Hrvatskoga proljeća koje je nasilno ugušeno. A 25 godina prije toga nalazimo se u 1945. godini koja je obilježena Bleiburgom i Križnim putem. I još 25 godina unazad, eto nas u vremenu poslije Prvog svjetskog rata kada smo se kao narod i Crkva našli u velikim nevoljama i pred velikim izazovima.

Svaka ova etapa od 25 godina nosila je neke svoje izazove, pitanja i tjeskobe. No, u svakom razdoblju možemo prepoznati jednu konstantu – ljude vjernike koji su nošeni krsnom milošću i hranjeni Euharistijom bili „svjetlo svijeta“ (Mt 5, 14), znak nade svojim suvremenicima: blaženi Ivan Merz, blažena Marija od Propetog Petković, blaženi Miroslav Bulešić, službenica Božja Marica Stanković, blaženi Alojzije Stepinac, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić te mnogi drugi znani i neznani svjedoci Evanđelja koji su u jednostavnosti i poniznosti živjeli vjeru, a čija su imena upisana u Božjem srcu”, rekao je biskup te zaključio da sigurno i u našem razdoblju ima onih koji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu svakodnevno uzimaju svoj križ i idu Kristovim stopama.

Pozvao je kršćane da budu „sol zemlje“ (Mt 5, 13), da oplemene i prožmu ljudskošću i milosrđem raznolika područja ljudskoga života po svojim društvenim i osobnim ulogama i dužnostima - kao očevi i majke u svojim obiteljima; kao odgojitelji, učitelji i profesori u odgoju i školstvu; kao radnici, zaposlenici i poduzetnici u svijetu gospodarstva; kao vojnici i redarstvenici na području javnoga reda, mira i sigurnosti, kao javni djelatnici na području društvenog života – u skladu s Katekizmom Katoličke Crkve koji kaže da se „vjernici laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života, po njima je Crkva životno počelo ljudskoga društva“ (KKC 899).

Na kraju propovijedi još jednom je naglasio da se naša zahvalnost braniteljima i žrtvama Domovinskog rata treba pretvoriti u djelotvornost, u spremnost na osobno zalaganje i žrtvu poradi općega dobra.

"Crpeći snagu i nadahnuće iz zajedništva s Kristom, možemo na mnogim područjima svakodnevnoga života unijeti više bratske ljubavi, iskrenosti, solidarnosti i nade u ovaj svijet. Svijet to od nas očekuje, osobito u ovoj krizi i u razdoblju što slijedi. Neka nam uskrsli Gospodin – živi Bog, po milosti krštenja i Euharistije bude svjetlo i snaga na tom putu", zaključio je msgr. Bogdan.

Nakon mise sudionici misnog slavlja uputili su se u procesiji do spomen-obilježja "Pietà Croatica", gdje su visoki uzvanici uz mirozov položili vijenac i zapalili svijeće za poginule i preminule hrvatske branitelje, odavši im počast i zahvalu, a biskup Bogdan je izmolio molitvu odrješenja. Foto: MORH/ Tomislav Brandt.