Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježavanje Dana kapelanije sv. Nikole Tavelića i Dana postrojbe Središnjice EI

Ponedjeljak, 07. 10. 2013.

tekst i foto: R. Vrban

U administrativnom sjedištu MORH-a i GS OS RH "Croatia" 7. listopada ove godine upriličena je svečanost povodom obilježavanja Dana vojne kapelanije "Sv. Nikola Tavelić" i obilježavanja 22. obljetnice postrojbe Središnjice elektroničkog izviđanja. Program obilježavanja svečanosti započeo je polaganjem vijenca i paljenjem svijeća u Administrativnom sjedištu, kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Nakon polaganja vijenca u vojnoj kapelici služena je sveta misa. Sveto misno slavlje u ispunjenoj predvodio je vojni biskup mons. Juraj Jezerinac u suzajedništvu sa vojnim kapelanima o. Ivanom Magdićem i o. Zdravkom Barićem te policijskim kapelanima fra. Franom Musićem i vlč. Damirom Vrabecom.

Misno slavlje zdušnim pjevanjem uz glazbenu pratnju uzveličale su časne sestre iz reda Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, koje se uvijek rado odazovu pozivu naše kapelanije i s nama rado sudjeluju u misnim slavljima.

Uz djelatnike naše postrojbe misnom slavlju nazočio je i velik broj djelatnika iz drugih ustrojstvenih cjelina MORH-a i GS OS RH smještenih u Administrativnom sjedištu "Croatia", djelatnici Samostalne službe za suradnju sa Vojnim ordinarijatom u MUP-u te predstavnici Vatrogasne zajednice grada Zagreba.

Na početku misnog slavlja otac biskup najprije je čestitao zapovjedniku postrojbe pukovniku Miri Zeljku i svim djelatnicima 22. obljetnicu rada i djelovanja i proslavu nebeskog zaštitnika "Sv. Nikolu Tavelića" te prenio pozdrave i čestitke vojnog kapelana vlč. Željka Savića koji je trenutno u Afganistanu duhovnik u sastavu kontingenta naših Oružanih snaga

Predvodeći misno slavlje otac biskup u prigodnoj propovijedi je naglasio .....

Na kraju misnog slavlja u ime vlč. Željka Savića, otac Ivan Magdić uputio je riječi zahvale ocu biskupu što nas je počastio svojim dolaskom i na upućenim riječima potpore i ohrabrenja, kapelanima i časnim sestrama što su svojom prisutnošću uzveličali ovo sveto misno slavlje, te zapovjedniku i djelatnicima postrojbe na pruženoj potpori i pomoći u organizaciji misnog slavlja te ujedno svima čestitao današnji dan.

Po završetku svete mise svečanim postrojavanjem pripadnika postrojbe nastavljen je program obilježavanja 22. obljetnice Središnjice elektroničkog izviđanja u kojem su se prigodnim govorima pripadnicima obratili zapovjednik postrojbe, puk Miro Zeljko i načelnik GS OS RH, general zbora Drago Lovrić, a potom su najistaknutijim djelatnicima postrojbe uručene nagrade, pohvale i priznanja.

Homilija vojnog ordinarija

Sv. Nikola Tavelić rodio se u plemićkoj obitelji, najvjerojatnije u gradu Šibeniku. Franjevcem je postao u sjedištu velikaša Šubića, u gradu Bribiru. Oko 1365. bio je zaređen za svećenika. Kao misionar pošao je u Bosnu gdje je djelovao među bogumilima. Nakon 12 godina misijskog rada odlazi u Palestinu. Pošao je zajedno s još dvojicom svećenika do islamskog vjerskog službenika u Jeruzalem, u Omarovu džamiju, s namjerom da ga uvjeri u ispravnost kršćanske vjere. Vrhovni sudac, kadija, osudio ga je zajedno s njegovim prijateljima na smrt. Bili su zlostavljani tri dana. Budući da su ostali čvrsti u vjeri, bili su osuđeni u Jeruzalemu na smrt. Svjedok njihove smrti bio je fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana, koji je opisao njihovo mučeništvo i smrt.

Papa Pavao VI proglasio ga je svetim u Rimu 21. lipnja 1970. godine, u nazočnosti preko 20 tisuća Hrvata iz domovine i sa svih strana svijeta. Bilo mi je drago da sam i ja mogao biti prisutan proglašenju svetim Sv. Nikole Tavelića. Današnje evanđelje može se primijeniti na život sv. Nikole Tavelića. U stvari, to je bio prvi Isusov navještaj njegove muke, smrti i uskrsnuća. Evanđelist donosi 3 značajne Isusove izreke, kao uvjet njegovog nasljedovanja: Prva izreka glasi: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzme križ soj i neka ide za mnom" (Lk 9, 23; Marko: 8, 34).

Nije dovoljno imati vjeru prihvatiti i ispovijedati je, već je potrebno je danomice "uzeti križ svoj", a to znači slijediti Isusa Krista uz cijenu žrtve, pa i uz žrtvu vlastitog života. Imamo bezbroj primjera ljudi koji su prihvatili iz ljubavi prema Bogu svoj križ. Vjerujem da ste bili mnogi i sami svjedoci osoba koje su veoma trpjele i njihova vas je smirenost i pouzdanje u Boga, potakla na razmišljanje o vjeri. Možda su to bili djed, baka, otac majka?

Kada je Isus izliječio slijepca od rođenja, zapitaše ga njegovo učenici: "Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji? Isus je odgovorio: "Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja" (Iv 9, 2-3). Što to znači? Prihvaćanje patnje urodilo je još dubljom vjerom kod apostola. Zar nisu naši hrvatski branitelji prihvatili križ nacije na svoja ramena, koji im je neprijatelj pripremio? Oni su nam izborili ne samo slobodu, nego su nas svojim životom potiču da ljubimo još više svoju domovinu i svoj narod. Stoga će hrvatski narod na njih s vječnom uspomenom živjeti.

Druga Isusova izreka nadovezuje se na prvu. Ona glasi: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, (i evanđelja - dodaje Marko 8, 35) taj će ga spasiti" (Lk 9, 24).

Osim ovoga života postoji i vječni život, koji je u stvari nastavak našega ovozemaljskog života. Riječ je o jednom drugačijem životu koji nije više podložan zakonima fizike. "Spasiti život" znači ostvariti puninu života u vječnosti. Imamo bezbroj mučenika, koji su dali svoje živote iz ljubavi prema Isusu Kristu, uvjereni da ako gube ovozemaljski život zbog vjere, da će zadobiti vječni. Stoga evanđelist Marko spominje Isusove riječi u kontekstu gore spomenutih riječi: "Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojem nauditi?" (Mk 36- 37)

Čovjek dobrima ovoga svijeta može učiniti život ljepšim i ugodnijim, zašto ne? Međutim, ukoliko bi ta dobra zloupotrijebili, misleći samo na sebe i da u njima uživa, što koriste zemaljski užici u trenutku smrti? Ili još konkretnije: što zapravo znače ta dobra, ako sam njima naudio vječnom životu. Tko više voli zemaljska dobra nego li vječna, u opasnosti je da izgubi vječni život. I Isus dalje govori: "Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Nema bogatstva na zemlji kojim bi se mogao kupiti vječni život. I završava: "Tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se zastidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Očevoj i svetih anđela" (Lk 9, 26).

Sudbina svakog pojedinca ovisi o njegovom odnosu prema Isusu Kristu. Isus dakle govori da je veličina čovjeka u prihvaćanju križa, da se vječni život spašava ako izgubimo zemaljski poradi njega, da se ne stidimo svoje vjere. Knjiga Mudrosti govori o ljudima koji su izgubili svoj život poradi Boga: "Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su u očima ljudskim bili kažnjeni, nada im je bila puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer ih je Bog stavio na kušnju i našao da su ga dostojni" (Mudr 3,2-6).

Najnoviji primjer je vlč. Miro Bulešić, koji je u Puli nedavno proglašen blaženim. Kardinal Angelo Amata rekao je prigodom proglašenja don Mire Bulešića: "Blaženi Bulešić je istinski junak Crkve u Hrvatskoj, koja je četrdesetih godina prošlog stoljeća pretrpjela žestoki progon. Povjesničari navode da su u vašim biskupijama barbarski ubijena čak 434 svećenika (biskupijska i redovnička) a još 24 umrla od mučenja i patnji podnesenih u neljudskim uvjetima zatvora. Bio je to pravi pokolj. Pobijeno je 17 posto ondašnjeg hrvatskog klera". Među njima je, dakle, bio ubijen i blaženi don Miro Bulešić, čovjek i svećenike duboke vjere u Boga, Isusa Krista.

Drugo čitanje donosi nam primjer čovjeka veoma snažne vjere, a to je apostol Pavao koji je toliko zaljubljenu osobu Isusa Krista da je rekao da ga ništa ne može odijeliti od Isusa Krista, pa ni sama smrt.

Nabraja mnogovrsne kušnje koje ugrožavaju kršćanski život, ali se kršćanin ne boji ničega. On je siguran u pobjedu koju je ostvario Isus Krist. Stoga ljubav Kristova, koju nam je posvjedočio Isus svojom mukom i smrću na križu, podržava vjernika u njegovim kušnjama i opasnostima.

Dragi prijatelji! Ova godina proglašena je Godinom vjere. Njezin je cilj da svoj kompas okrenemo prema vječnosti, a prije toga u vlastitu nutrinu. Naime, cilj je te godine da što dublje provirimo u svoju nutrinu, da otkrijemo zakopano blago vjere i da se pitamo: kakva je moja vjera. Vama kao vojnim stručnjacima elektroničkog izviđanja nije potrebno govoriti koliko je ono važno.

Budući da godine našega života sve više odmiču, potrebno je usmjeriti dalekozor u dubinu našega srca i vidjeti kakva je moja vjera? Jesam li spreman poći ususret Bogu. Jesu li pred nama zapreke koje bi trebalo odstraniti. Vama je dobro poznato da bez prethodnog izviđanja u Domovinskom ratu teško bi bilo zamisliti sjajnu pobjedu hrvatskih branitelja nad agresorom.

Sv. Nikola Tavelić bio je neumorni navjestitelj Evanđelja, potičući slušatelje na izviđanje vlastitog srca kako bi mogli odstraniti sve ono što priječi pogled njihovoj vjeri.

Elektronično izviđanje veoma je važno zbog nacionale sigurnosti. Riječ je dakle o sigurnosti građana i svakog čovjeka na zemlji. No, kudikamo je važnije izviđanje nutrine, kako se ne bi ugnijezdio neprijatelj i ubojica čovjeka, a to je Sotona, kako ga je Isus nazvao.

Ova je godina proglašena je Godinom vjere. Njezin je cilj da svoj kompas okrenemo prema vječnosti. U svojoj propovijedi papa Benedikt XVI ponovio je riječi blaženog pape Ivana Pavla II da tek u prijateljstvu s Isusom Kristom otkrivamo neslućene mogućnosti našega ljudskog srca.

Braćo i sestre! Današnji svijet je drugačiji od svijeta kojega Isus stvara. Ovaj je svijet bolestan. Najteža metastaza zahvatila je čovjekovo srce i pamet, a malo pomalo osvaja savjest pojedinaca i društva. Ljudi su postali neosjetljivi za zatrovanost srca kojeg treba očistiti, osloboditi od svega što mu priječi pogled prema vječnosti.

Među vjernicima u Crkvi u Hrvatskom narodu, uočavamo jedan problem, a to je nedostatak shvaćanja pojma vjere. Puno je onih koji se deklariraju vjernicima, ali u praksi vjeru ne žive, jer se nisu usudili prijeći put vjere, tako da im vjera ostaje na razini folklora. Ostaju na području religioznoga. Svođenje vjere na religiju doista je rak -rana velikog dijela kršćana u našem društvu i u našem narodu. Vjernici se često boje ući u dubinu vlastitog srca i duše. Zvono koje zvoni nedjeljom poziv je na susret s Kristom. Pravi vjernik u tom trenutku sve napušta i odaziva se Božjem pozivu, uvjeren da je euharistija srce Crkve, od koje živi vjera pojedinaca i Crkve u cjelini.

U molitvi stupamo u zajedništvo s Bogom, njemu se povjeravamo. Sv. Augustin je rekao: "Bože tijesna je kuća moje duše da Ti u nju dođeš: proširi je. Ruševina je, popravi je. Ima u njoj koješta što će povrijediti tvoje oči; priznajem i znam. Ti je popravi".

Slaveći danas sv. Nikolu Tavelića i Dan 22. obljetnice postrojbe Središnjice elektroničkog izviđanja, molimo Gospodina da nam po zagovoru sv. Nikole Tavelića dade snagu da nadvladamo sve zapreke u našem životu, da poput Nikole Tavelića budemo odvažni živjeti vjeru koju je On živio, kako bismo dali svjedočanstvo vjere onima koji ne vjeruju i na kraju postigli vječni život koji je naviještao. Amen.