Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježen Dan vojne kapelanije Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku

Petak, 09. 05. 2025.

Svečanim euharistijskim slavljem koje je održano u župnoj crkvi Svetog Mihovila u osječkoj Tvrđi u petak 09. svibnja obilježen je Dan vojne kapelanije "Svetog Leopolda Bogdana Mandića" zaštitnika Zapovjedništva zapovjedništva za obuku i doktrinu "Fran Krsto Frankopan" (Z ZOD "F.K.F"). Predslavio je generalni vikar vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević u koncelebraciji s dekanom Osječkog vojnog dekanata vlč. Vladislavom Mandurom, vojnim kapelanima fra Matom Vincetićem, vlč. Željkom Volarićem, vlč. Ivanom Blaževcem, policijskim kapelanom vlč. Ivanom Begovićem, vojnim kapelanom don Matom Mihaljevićem i vojnim kapelanom domaćinom don Josipom Kešinovićem.

Slavlju je nazočilo pedesetak djelatnika Z ZOD "F.K.F." predvođenih zapovjednikom brigadirom Draženom Batrnekom, te predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, civilnih i lokalnih vlasti, te braniteljskih udruga. Mons. Jakovljević srdačno se zahvalio na pozivu, od srca pozdravio sve okupljene, čestitao Dan vojne kapelanije, te poveo euharistijsko slavlje.

U Božjoj riječi slušali smo kako nas Sveti Ivan poziva da ljubimo jedni druge. Pozvani smo na ljubav koju trebamo primijeniti na svoj svakodnevni život ne tražeći određene zapreke i opravdanja zašto tu Riječ ne možemo živjeti? Te naše zapreke ne govore samo o slabostima drugoga već još više progovaraju o stanju naše naravi i naše duše. Koliko je naša ljubav krhka i podložna raznim iskušenjima vidljivo je u našem svakodnevnom životu. Ta naša krhkost proizlazi iz nedovoljnog shvaćanja da je ljubav od Boga. "Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav" (1.Iv 4,8).  Samo kada upoznamo Boga bit ćemo u mogućnosti ljubiti. Osobni nedostatak ljubavi govori o nepoznavanju Boga koji se utjelovio u Isusu Kristu. Ljubav proizlazi od Boga i svako pomanjkanje ljubavi kod nas govori o našoj udaljenosti od samog Boga. Ako upoznamo Boga koji je ljubav, tada ćemo biti sposobni ljubiti i pod križem i na križu. Pod križem kao prvom pokazatelju nedostatka ljubavi kada promatramo što se događa drugima koje volimo. Apostoli nisu mogli prihvatiti očitovanje Božje ljubavi na križu kako bi sebe ostvarili i postigli određeni status, a to se događa i s nama kada želimo sebe ostvariti preko drugoga ili mislimo da ćemo biti bolji ako budemo bolji u činu, zvanju ili vršenju službe. Drugi još veći pokazatelj nedostatka ljubavi je kada smo sami pribijeni na križ. Tko od nas moli za milost mučeništva za križ kao što je molio blaženi Miroslav Bulešić: "Ako me ti Gospodine učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva".  Svi mi Gospodina molimo da nas oslobodi od osobnog križa i kad križ dođe mi postajemo nesretni i nezadovoljni i počinjemo kriviti sve oko sebe za naše duhovno stanje. Bog koji je ljubav pokazao nam je kako se ta ljubav živi u Isusu Kristu, ne u  čudesima, umnažanju kruha, ozdravljenju slijepca, uskrsnuću Lazara, već na drvu križa. Umrijeti za nekoga je istinska ljubav. Ljubav nije ljutiti se na nekoga ili pobjeći od vlastitog umiranja iz kojeg proizlazi ljubav. "Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1.Iv 4,16). Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega je sažetak Svetog Pisma. Ljubav prema bližnjemu kako kaže Sveti Pavao punina je zakona. U evanđelju smo slušali o pastiru dobrom koji svoj život polaže za ovce. Odgovornost i pastirska ljubav dobrog pastira je ono što tražimo, želimo i na koncu molimo. Pastir ne želi da nitko pa ni onaj tko se izgubio ili otišao svojom voljom ne propadne, a to je poslanje kršćanina: uvijek tražiti i okupljati.

Evanđelje kaže da Bog ulazi kroz vrata, kuca na vrata našeg srca koje u svojoj biti ne može biti zatvoreno. Isus ulazi na vrata našeg srca i njegov dolazak je odgovor na našu čežnju za srećom i smislom života, a evanđelje razbojnicima naziva one koji ne ulaze na vrata već preskaču. Pastir nas izvodi iz nas samih, približava nas onima s kojima živimo i radimo. Ne možemo ostati zatvoreni za sebe, već trebamo ići u susret jedni drugima i pokušavati u drugome otkrivati lice Božje, te da poput Svetog Leopolda Bogdana Mandića možemo u drugima prepoznati ono što je dobro i što je loše. Kakvu je ljubav činio sveti Leopold u svojoj ispovjedaonici? Odgovor nalazimo u današnjem evanđelju koje govori o Isusu dobrom pastiru. Sveti Leopold je ranjene duše ponovo doveo i učinio da budu jedno stado i jedan pastir. Nama je potrebno vlastito obraćenje kako bi mogli očitovati Božju ljubav. Uspnimo se i mi na svoju kalvariju, raširimo ruke i recimo: Sveti Leopolde ja tu ljubav ne mogu živjeti onako kako sam je zamislio, ali molim te daj mi da nastojim tu ljubav prepoznavati kod drugih i da nastojim komunicirati tu ljubav prema svakom čovjeku, rekao je u propovijedi mons. Jakovljević.

Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor župe Svetog Mihovila u osječkoj Tvrđi.

Na kraju, prigodnim riječima vojni kapelan don Josip Kešinović zahvalio je generalnom vikaru, subraći svećenicima, zapovjedniku ZOD "F.K.F.", čitačima, zboru, te svim suradnicima na potpori u pripremi i proslavi Dana kapelanije, te poželio svima da u svakodnevnom životu nasljeduju svog nebeskog zaštitnika vršeći djela ljubavi.