Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obredi Velikog petka u kapeli Vojnog ordinarijata

Petak, 25. 03. 2016.

Obrede Velikog petka 25. ožujka u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru predvodio je vojni biskup Jure Bogdan u suslavlju s kapelanima, policijskim don Marinom Dragom Kozićem i vojnim don Markom Medom, uz asistenciju Branka Čagelja, vojnog bogoslova.

U uvodnom dijelu, u značenje obreda Velikog petka uveo je okupljene vjernike don Marin Drago Kozić. Nakon Muke po Ivanu pročitane po ulogama, biskup je u homiliji naglasio svu dramatiku i važnost Velikog petka, istaknuvši pritom da je poziv dana Isusove smrti svim kršćanima, da stanu uz križ Kristov. Veliki petak je poziv svakome od nas osobno da stanemo uz križ Isusov i da se onda ne bojimo izazova s drva križa, jer je na križu bio raspet Spasitelj svijeta, Bog naš. Križ tako postaje najveći znak ljubavi Božje i života koji teče s toga križa, rekao je biskup upitavši zašto se ta strašna smrt morala dogoditi upravo tako. Pojasnio je kako mi ne možemo dati odgovor, to može samo Bog. A zašto je bila baš tako strašna smrt Isusova? Znamo da je „Isus bio poslušan Ocu sve do smrti, smrti na križu". Ova smrt nije imala za protagoniste samo ljude koji su razapeli Sina Božjega, nego je glavni protagonist bio sam Bog, ma koliko u trenutku umiranja djelovao nemoćno i nezaštićeno. Štoviše, dok je svjetina koja ga ja razapinjala išla za njim na Kalvariju i nesvjesna koga razapinje, Božji Sin je sve strpljivo podnosio. Dok su ga smatrali nemoćnim i pobijeđenim, poraženim, on je bio miran znajući da do kraja izvršava Očevu volju. Ulazeći u svijet ljudi, znao je što ga čeka, ali nije se mogao odreći svoje ljubavi prema čovjeku. Biskup je još kazao da mi kršćani čvrsto ispovijedamo da je križ znak kršćanina, Isusova smrt na križu vrhunska je poema ljubavi i od nas trži sličan odgovor: Mi ljubimo jer je on ljubio prije nas. On je nas mogao spasiti i u svoj slavi i veličanstvu, kao neki nadčovjek, izvana. Ali on je to želio učiniti iznutra, iz naše ljudske stvarnosti, poručio je biskup saževši da se Krist želio poniziti i podrediti čovjeku i upravo stoga Bog ga je uzdigao iznad svakog stvorenja. Posvjestio je na kraju da je križ naš svakodnevni pratilac od kojega želimo, ali ne možemo pobjeći, te zato trpjeti s ljubavlju velika je mudrost života, Božja mudrost, koja prosvjetljuje svaku ljudsku egzistenciju. „Isusov je križ zasađen u svim dijelovima svijeta, na svakom brdu ljudske povijesti, u svakom čovjeku, u svakome tko trpi glad, bolest, genocid, progone, ratove, terorizam, nasilje, napuštenost... Kratko rečeno, Isus je žrtvovan u svemu gdje god se negira ljudska osoba, njezina vrijednost i njezina prava. U svakom od naše braće koja trpe 'trpi i umire Krist', jer se on poistovjećuje s njime u riječima 'što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni ste učinili". Iz ove perspektive križ mijenja smisao života, jer proslava Isusa paradoks je – on je kralj koji kraljuje s križa. Nakon tradicionalnih molitava Velikoga petka vjernici su pristupili ljubljenju križa a onda pričesti, čime su završili obredi Velikoga petka. Za vrijeme obreda pjevali su pjevači koji redovito pjevaju na nedjeljnim svetim Misama u Vojnom ordinarijatu pod vodstvom s. Danice.