Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obredi Velikog petka u Vojnom ordinarijatu

Petak, 03. 04. 2026.

Drugog dana Vazmenog trodnevlja kršćani se spominju muke Isusa Krista koji na križu „sam sebe dade za grijehe naše“ (Gal 1, 4). Obredi Velikog petka – Muke Gospodnje održani su 3. travnja u kapeli Vojnog ordinarijata s početkom u 19 sati, u ozračju sabranosti i molitve. Predvodio ih je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan. Uz njega su sudjelovali generalni vikar Ilija Jakovljević, biskupski vikar za pastoral MUP-a i Ravnateljstva policije Frano Musić, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH Slavko Rajič.

Obredi Velikog petka sastoje se od službe Riječi, klanjanja svetom Križu i svete pričesti. U službi čitanja naviješteno je evanđelje muke Gospodnje po Ivanu nakon kojeg je biskupski vikar Slavko Rajič izrekao prigodnu propovijed usmjerenu na otajstvo križa kao mjesta susreta Božje ljubavi, ljudske patnje i spasenja.

U propovijedi je istaknuto kako prorok Izaija prikazuje Slugu Patnika koji ne trpi za sebe, nego za druge: “Četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem je po svom sadržaju i po svojoj tematici jedinstvena u starozavjetnoj literaturi. Nigdje se ne govori, ni prije ni poslije, da jedna nevina osoba dragovoljno preuzima na se krivnju drugih i za njih i njihov spas zastupnički trpi i umire. Ključna rečenica glasi: ‘Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt’ To znači da križ nije nesretna sudbina, nego svjesno prihvaćen čin ljubavi. Sluga ne bježi od patnje, nego ju preuzima – i time mijenja njezino značenje. Patnja više nije samo teret, nego može postati dar.”

Govoreći o poslanici Hebrejima, propovjednik je naglasio nutarnju dimenziju Kristove patnje: “Isus ne pati hladno i bez osjećaja. On moli, on se bori, on proživljava strah i tjeskobu. Ali u svemu tome ostaje poslušan. ‘Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati.’” Pritom je istaknuto kako križ postaje škola poslušnosti. Ne poslušnosti iz prisile, nego iz povjerenja.

U osvrtu na Muku po Ivanu, don Rajič naglasio je kako ono donosi drukčiju perspektivu Kristove patnje – bez naglaska na slabosti, nego na dostojanstvu i proslavi: “Danas smo slušali Muku Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu. Isusov voljeni apostol pišući o muci svoga Učitelja donosi neke naglaske koje ne nalazimo kod drugih evanđelista. Kod Ivana nema naglaska na slabosti, nego je naglasak na dostojanstvu i slobodi. Isus ide na križ kao kralj. Kad ga pitaju tko je, on odgovara: ‘Ja sam’ – i vojnici uzmiču. Na križu stoji natpis: ‘Kralj židovski.’ I u trenutku smrti Isus ne kaže: ‘Gotovo je’, nego: ‘Dovršeno je.’ Za Ivana, križ nije poraz – to je proslava. To je trenutak kada se ispunja poslanje, kada se objavljuje Božja ljubav do kraja.”

Zaključno je biskupski vikar istaknuo da tri biblijska čitanja otkrivaju tri dimenzije križa: nošenje tuđe boli, predanje Bogu i pobjedu ljubavi. Vjernici su pozvani vlastite križeve živjeti ne samo kao teret, nego kao dar i čin povjerenja, jer „Veliki petak nas ne uči kako izbjeći križ, nego kako ga živjeti” te podsjeća da „na tom križu nije samo patnja. Na tom križu je ljubav. I ta ljubav je jača od smrti.”

Nakon sveopće molitve uslijedilo je klanjanje svetom Križu i sveta pričest, a obredi su završili u tišini.