Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Pohod hrvatskim braniteljima u kaznionici Lepoglava

Utorak, 31. 07. 2012.

U povodu Dana Vojne biskupije, Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, vojni biskup Juraj Jezerinac u pratnji Toma Kaćinarija, predstavnika Zajednice Udruga hrvatskih dragovoljaca Zagreb, pohodio je u utorak 31. srpnja hrvatske branitelje u kaznionici u Lepoglavi i predvodio misu u zatvorskoj kapeli bl. Alojzija Stepinca.

Uvodeći u misno slavlje biskup je istaknuo da je već postala tradicija da ih posjeti prije proslave vojno redarstvene akcije "Oluja" koja je bila 5. kolovoza 1995. godine i postala prekretnicom hrvatske povijesti. "A u kojoj su i mnogi od vas junački sudjelovali. Izgubili smo tada oko 174 branitelja, ranjeno ih je 1100, pa ovu misu prikazujemo i za vas i za njih", istaknuo je biskup. Došli smo k vama prije proslave tih velikih dana naše najnovije povijesti, ujedno i Dana Vojne biskupije, da podijelimo zajedno s vama radost i da vam kažemo – hvala vam!

HOMILIJA

Dragi prijatelji!

Isus se rado služio prispodobama kako bi ljudi mogli što bolje shvatiti njegovu poruku koju je primio od svoga Oca. "Riječ koju slušate nije moja, nego Oca mojega koji mene posla" (Iv 14, 24), rekao je jednom Isus svojim učenicima. Jednog dana Isus se našao zajedno s apostolima u kući apostola Petra, u Kafarnaumu. Kako im neke prispodobe nisu bile dovoljno jasne, kao na primjer prispodoba o kukolju, apostoli su zamolili Isusa da je protumači.

Evanđelist Matej je, iznoseći pred svoje vjernike prispodobu o kukolju odgovorio na mnoga pitanja, koja i danas muče mnoge vjernike, kao na primjer zašto ima u svijetu zlih ljudi? Zašto postoji zlo? Ta su se pitanja posebno postavljala kršćanima u 1. i 2. stoljeću. Naime, mnogi od njih, upravo zato što su bili kršćani, bili su na udaru progona rimskih careva. Najveći mrzitelj Crkve i kršćana bio je car Dioklecijan, koji je često sudjelovao u arenama gdje su se održavale poganske igre. Tom prigodom dovodili su kršćane u arene gdje su ih čekali gladni lavovi i tigrovi. I tu su kršćani umirali u strašnim mukama.

Iznoseći prispodobu o sijaču evanđelist Matej želi ohrabriti kršćane. Postoje u svijetu dobri i zli ljudi, ali to ne mora biti uzrokom klonulosti i beznađa. Konačno, Bog je onaj koji će na kraju povijesti suditi ljudima po djelima njihovim. U tom duhu protumačio je Isus svojim učenicima prispodobu o sijaču.

Sijač dobrog sjemena je Isus Krist. Njiva je svijet. Dobro sjeme siju sinovi kraljevstva, a loše sinovi Zloga. Prisutnost zlih ljudi i zla u svijetu, to ne znači da Bog nije u stanju otkloniti zlo. No, Bog dopušta zlo da se dobri, još više učvrste u dobru, a zli da se poprave. Zlo nikada ne može uništiti Božje planove. Ljudi neće moći izbjeći konačnom sudu, kojemu će predsjedati Sin Božji Isus Krist.

Žetva je, veli Isus, svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Isus Krist će poslati na kraju anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike. Isus je konačno onaj koji će odlučiti o sudbini dobrih i zlih ljudi.

Ova je prispodoba poziv na budnost i pripravnost na Kristov slavni dolazak koji će biti na svršetku svijeta.

Pitanje zla u svijetu staro je koliko je star i ljudski rod. S tim se pitanjem susreo i prorok Jeremija koji je živio prije Isusa Krista. Stanje je bilo više nego tragično. Grad je bio opkoljen stranom vojskom. Stoga piše: "Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladnih iznemoglih!

Prorok ne predbacuje krivnju svome narodu zbog koje su upali u to teško stanje već zajedno sa svojim narodom postavlja pitanje: "Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, ali evo užasa. ( Jr 14, 19).

Prorok zajedno s narodom priznaje svoju bezbožnost: "Doista, tebi sagriješismo!". Nakon priznanja svojih grijeha Jeremija moli u ime naroda: "Ne odbaci nas radi imena svoga". Takva molitva otvara nebesa i preobražava srce čovjeka. Ona ulijeva nadu u najtežim trenucima života i unosi mir u čovjeka.

Bio sam prije dva tjedna posjetio naše generale u Hagu: Gotovinu i Markača. Rekli su mi da im molitva puno znači, da daje snagu.

Mnogi su zatvorenici osjetili njezinu duhovnu snagu. Evo samo jednog primjera: Riječ je o nekadašnjem šefu američkog ureda Cable News gospodinu Jeremy Levin-u.l984. godine nalazio se u Bejrutu. Sedmog ožujka bio je zasut granatama. Toga su ga dana oteli šiitski muslimani. Zavezali su mu oči i odveli su ga u prljavu kuću u Bekaa Dolini. Tamo je bio lancima privezan uz zid tako da nije mogao pravo ni jesti ni leći. U tom je stanju ostao četiri tjedna.

Kada se ljudi nađu u sličnoj situaciji tada dublje razmišljaju nego li inače. Jeremy je pokušao razmišljati više pozitivno kako ga ne bi negativno raspoloženje još više uništilo. U jednom je trenutku doživio strašnu osamljenost. Osjetio je potrebu s nekim se porazgovoriti, s bilo kime. Tada je počeo prvi puta razmišljati o Bogu. Za njega to nije bilo nešto uobičajeno jer on nije vjerovao u Boga. Bio je ateist.

No, misli o Bogu bivale su sve češće tako da se jednoga dana pitao: "Mogu li ja razgovarati s Bogom?" Sve ga je više obuzimala misao, kao na primjer: "Bog te voli" ili "Bog te blagoslovio". "Bio sam poput žednog čovjeka koji je otvorio svoja usta, čekajući kišne kapi. Misao o Bogu Isusu Kristu sve me je više zaokupljala i ja sam 12 dana prije Uskrsa, a da mi to nije nikada došlo na pamet, povjerovao u Boga". To je jedno posebno iskustvo koje je teško moći opisati. Uputio je Bogu veoma jednostavne riječi: "Bože, molim te pobrini se o mojoj ženi i obitelji. Molim te ujedini nas".

Tada je učinio još nešto čemu se nije nadao: Oprostio je svojim otmičarima i zamolio Boga da im i On oprosti. "Po prvi putra osjećao sam se potpuno sretnim", rekao je.

Danas je on šef ureda CNN-u u Washingtonu. Kadgod mu se pruži prilika, putuje po Americi i prenosi svoje iskustvo vjere u Boga.

Kad već govorimo o patnji, zlu u svijetu, teško je odgovoriti. Jedno je sigurno: Bog je dopušta kao poticaj da se drugi poprave i drugo: Bog će svakome od nas naplatiti po našim djelima. I treće Bog želi da se svi ljudi spase. Stoga je moguće da dobri postanu zli, a zli dobri. Treba se boriti da ustrajemo u dobru.

Isus završava riječima: "Tko ima uši, neka čuje" (Mt 13, 43). To znači da se radi o ozbiljnoj poruci, da treba ozbiljno prihvatiti njegove riječi i provesti ih u djelo.

Kad je već riječ o kukolju, zlu, koje postoji u svijetu, teško je odgovoriti zašto ono postoji. Jedan je nepoznati autor zapisao: "Za svaku bol koju moramo podnijeti, za svaki teret, koji nosimo, postoji razlog. Ali ako vjerujemo u Boga kao što bi trebali, stvari će se okrenuti na dobro. To samo Bog zna". Konačno, ako pogledamo kolike smo muke kao narod pretrpjeli u vrijeme agresije na Hrvatsku, i u vrijeme okupacije hrvatskih teritorija, sve je to završilo dobro, a posebno nakon vojno - redarstvene akcije "Oluja".

Želim da i vaš boravak ovdje završi što prije na vaše osobno dobro. Amen