Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Pokop mons. Josipa Šantića, umirovljenog generalnog vikara Vojnog ordinarijata

Petak, 11. 07. 2014.

Generalni vikar Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj u miru mons. Josip Šantić pokopan je u petak 11. srpnja u rodnoj župi sv. Ivana Krstitelja u Postirima na Braču. Mons. Šantić preminuo je u utorak 8. srpnja u svome domu nakon duge i teške bolesti u 69. godini života i 45. godini svećeništva. U njegovu ispraćaju sudjelovalo je veliko vjerničko mnoštvo, prijatelja i poštivatelja, koje je pristiglo sa svih strana Hrvatske. Samo s otoka Hvara došlo je gotovo tri stotine vjernika. Misu zadušnicu u postirskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja slavio je hvarski biskup Slobodan Štambuk u zajedništvu s vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, zatim generalnim vikarom Hvarske biskupije mons. Stankom Jerčićem, generalnim vikarom Vojne biskupije dr. o. Jakovom Mamićem, dekanom bračkim Tonijem Plenkovićem, hvarskim Emilom Pavišićem, viškim Paulinom Bjaževićem, zatim vojnim i policijskim dekanima i kapelanima i više od pedeset drugih svećenika.

"Ovom misnom žrtvom želim dobrom Bogu preporučiti dušu pokojnoga svećenika Josipa. Vječni neka ga nagradi za marni rad u Hvarsko–bračko–viškoj biskupiji i za sve dobro koje je po njegovim rukama učinjeno braći ljudima", rekao je na početku mise biskup Štambuk, ustvrdivši da je mons. Šantić volio Crkvu i činio dobro ljudima. "U zvjezdane godine njegova života spadaju one godine kada je vodio Caritas naše biskupije i pribavljao u gorkim danima rata hranu za brojne prognanike i izbjeglice. Tih ratnih dana naši vojnici – branitelji bili su na raznim crtama bojišnice svjedoci njegove gorljive ljubavi i pomaganja. Sve župe u kojima je djelovao vjerujem da će ga pamtiti po dobru, u duhovnome i materijalnome smislu", istaknuo je hvarski biskup, podsjetivši da je mons. Šantić obavljao različite dužnosti i zasluženo primio visoka priznanja. "Bilo da je riječ o djelovanju na tlu naše biskupije, bilo da govorimo o godinama provedenima u službi Vojnoga ordinarijata, ostavio je iza sebe dobre tragove i pozitivne uspomene", rekao je mons. Štambuk.

Nakon evanđelja koje je navijestio hvarski dekan preč. Pavišić, biskup Jezerinac izrekao je u homiliji uime svih svećenika i djelatnika Vojnoga ordinarijata, bivših i sadašnjih, zatim u svoje osobno ime, kao i svih nazočnih svećenika i vjernika sućut biskupu Štambuku, te bratu i sestrama preminuloga mons. Šantića. "Isus je svoje apostole odgajao i osposobljavao da budu svjedoci novoga svijeta u kojemu je glavna crta bila ljubav. Ljubav koja nikada ne prestaje. Sva vlast Crkve je u ljubavi koja je nenametljiva i ne traži svoje. Tu je ovlast primio i pokojni mons. Šantić. Prije toga, kao mladić, osjetio je u sebi Kristov poziv. Isus Krist poziva u svoju službu one koje sam hoće da budu s njime i šalje ih propovijedati narodima. I on se odazvao tomu Božjemu pozivu i posvetio se velikoj obitelji koja se zove Crkva. Program mu je bio pokazati lice Božje, lice Sina Božjega suvremenome čovjeku, vojniku i policajcu", rekao je biskup Jezerinac, ustvrdivši da je mons. Šantić uprisutnjivao Krista naviještajući Božju Riječ i slaveći svete tajne vjere. "Svojim naviještanjem budio je vjeru u dušama ljudi koji ne vjeruju, a u srcima vjernika hranio je njihovu vjeru. Svojim ljudskim i neuvjetovanim pristupom znao je kroz običnu riječ i gestu poslužiti Božju snagu i milost, toplinu i oprost", istaknuo je vojni ordinarij.

Biskup Jezerinac podsjetio je kako je mons. Šantić službu Kristova navjestitelja i svjedoka obnašao na različite načine, a posebno odgajajući u vjeri djecu i mlade, zatim pozivajući ljude na obraćenje i svetost, te je svojim vlastitim životom govorio o Bogu. "Snagom Božjom kroz krštenje uvodio je ljude u Božji narod koji se zove Crkva. Sakramentom ispovijedi pomirivao je ljude s Bogom, bolesničkim pomazanjem pridizao bolesne, prinosio žrtvu mise za spas svijeta, posjećivao bolesne, te išao svima koji su bili u nevolji. Da nije ništa drugo učinio nego to, u očima je Božjim mnogo učinio, a to mu vjerni hrvatski katolički puk, vojska i policija kojima je služio, neće zaboraviti", istaknuo je mons. Jezerinac. Ustvrdio je kako je mons. Šantić vjerovao riječima evanđelja da je Isus uskrsnuće i život, te da se za taj susret pripremao, živio i dočekao ga pun mira. "Hvala ti za ljubav kojom si se trošio u oblikovanju Vojnoga ordinarijata. Hvala ti za mudrost kojom si mi pomagao prevladati mnoga i teška pitanja Vojne biskupije. Hvala ti za gorljivost kojom si ulazio u ostvarivanje svojega poslanja generalnoga vikara Vojnoga ordinarijata. Oprosti ako si me nekad doživio neraspoloženim za tvoju misao ili postupak", rekao je vojni biskup. Uputio je, zatim, zahvalnu riječ bratu i sestrama te rodbini preminuloga mons. Šantića, a na poseban način liječnicima Kliničkih bolničkih centara u Zagrebu i Splitu što su svojim znanjem i prijateljstvom omogućili da je mons. Šantić mogao živjeti s teškom bolešću.

U molitvi vjernika upućeni su, uz ostalo, zazivi za ministarstva u kojima je mons. Šantić svojim djelovanjem širio riječ evanđelja, te za bolničko i medicinsko osoblje da i nadalje svoju službu vrši u snazi ljubavi.

Na kraju mise zadušnice uime Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" u kojoj je mons. Šantić bio nositelj odličja sa zlatnim zmajem, oproštajnu riječ uputio je Vanja Mladina, ustvrdivši da će "veličina njegova duha imati snažno mjesto u njihovoj kolektivnoj memoriji".

Generalni vikar mons. Jerčić u oproštajnoj riječi upućenoj uime biskupijskih svećenika, istaknuo je karitativni rad i djelovanje mons. Šantića u ratu i poraću, zahvalivši mu i na primjeru pastoralnoga rada koji je dao ostalim svećenicima. Katedralni župnik u Hvaru Mili Plenković oprostio se od pokojnika uime katedralne župe u kojoj je mons. Šantić dugo djelovao. "Hvala za Vaš odgojni stil. Hvala što ste nas naučili što znači odgovorno se služiti darom slobode, povezivati prava i dužnosti. Trudili ste se poticati nas na uključivanje u pastoralne i karitativne aktivnosti. Osim pastoralnoga rada, dali ste svoj doprinos društveno–političkomu, ali i kulturnomu životu grada Hvara", istaknuo je vlč. Plenković, podsjetivši da je mons. Šantić oživio u Hvaru i bratovštine, te poticao uključivanje laika u župni pastoral. Posebno je istaknuo njegov angažman na materijalnome planu i svestranu obnove hvarske katedrale.

Izaslanik vrhovnoga zapovjednika Oružanih snaga u RH predsjednika dr. Ive Josipovića načelnik Glavnoga stožera dr. Drago Lovrić ustvrdio je da je mons. Šantić dao nemjerljiv doprinos u izgradnji duhovnoga identiteta hrvatskoga vojnika, kao i doprinos u afirmaciji hrvatskih vojnika na međunarodnome planu, posebno kroz međunarodna hodočašća vojske i policije u Lurd. "Bili ste sol ove zemlje i naroda ustrajno prenoseći Božju riječ. U mislima će nam ostati vaši savjeti, riječi utjehe i ohrabrenja koje ste imali za nas pripadnike oružanih snaga", poručio je general Lovrić.

Obrednu molitvu i iskazivanje počasti preminulome mons. Šantiću predvodio je, zatim, mjesni župnik mons. Ante Jelinčić.

Uz pripadnike vojske i policije, Hrvatske ratne mornarice i ostalih visokih vojnih dužnosnika, na ispraćaju mons. Šantića bili su i izaslanica ministra obrane Ante Kotromanovića zamjenica Višnja Tafra, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, ministar uprave Arsen Bauk, mnogi generali i visoki časnici, predstavnici Policije i braniteljskih udruga. Svog prijatelja došli su ispratiti i bivši ministri Berislav Rončević i Božo Biškupić. U svojim odorama ispraćaju su nazočili i članovi dviju hvarskih bratovština, Sv. Križa i Sv. Nikole. Na misi je pjevao župni zbor "Karmel", a od pokojnika se oprostila i klapa "Sveti Juraj" HRM koja je na ispraćaj stigla vojnim helikopterom.

Mons. Josip Šantić imao je čin brigadnoga generala te je ispraćen s vojnim počastima. Hrvatski stijeg koji se nalazio na lijesu vojnici su na kraju uručili bratu mons. Šantića Ivanu koji ga je cijelo vrijeme njegove bolesti njegovao i služio. Lijes sa zemnim ostacima pokojnika položen je u obiteljsku grobnicu nakon čega su pripadnici vojske i policije te Hrvatske ratne mornarice položili vijence.

Homilija vojnog biskupa

Braćo i sestre, iako smo poznavali mons. Šantića, možda smo se rijetko pitali tko je zapravo svećenik Joško? Kada nam umru otac i majka, naši najmiliji i najbliži, tek onda mnogi počnu dublje razmišljati o onome koga su izgubili.

Monsinjor Šantić bio je svećenik. Kada je dobri Bog stvarao svijet nije trebao suradnika. Kada je odlučio spasiti čovjeka, onda je poslao Sina svoga Jedinorođenca da u našoj ljudskoj povijesti otpočne stvarati novog čovjeka nad kojim grijeh i smrt neće imati prevlast. Da bi spašavali ljude Isus je pozvao dvanaestoricu, koji su nazvani apostolima. Bili su određeni poći svijetom da navješćuju evanđelje, da budu svjedoci Kristove smrti i uskrsnuća. Sv. Pavao piše kršćanima u Korintu: „Mi - to jest apostoli - propovijedamo Krista Raspetoga“ (1 Kor 1, 23).

Braćo i sestre! Isus je svoje apostole odgajao i osposobljavao da budu svjedoci tog novog svijeta, a glavna crta bila je ljubav. Ljubav koja nikad ne prestaje. Sva vlast Crkve je u ljubavi koja je nenametljiva i ne traži svoje.

Tu je ovlast primio i pokojni monsinjor Šantić. Prije toga, kao mladić, osjetio je u sebi Kristov poziv. aime, Isus Krist poziva u svoju službu one koje sam hoće, da budu s njim i šalje ih propovijedati narodima (Dekr. Ad gentes, 23). I on se odazvao tom Božjem pozivu i posvetio se velikoj obitelji koja se zove Crkva. Program mu je bio: pokazati lice Božje, lice Sina Božjega, suvremenom čovjeku, vojniku i policajcu. On je dakle uprisutnjivao Isusa Krista kada je naviještao Božju Riječ i slavio svete tajne vjere. To mu je bila prvotna zadaća, izvršavajući tako Isusovu zapovijed: „Idite po sve svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju“. I tako je svojim naviještanjem budio vjeru u dušama ljudi koji ne vjeruju, a u srcima vjernika hranio njihovu vjeru. Svojim ljudskim i neuvjetovanim pristupom znao je kroz običnu riječ i gestu poslužiti Božju snagu i milost, toplinu i oprost.

Službu navjestitelja i svjedoka Isusa Krista mons. Joško je vršio na razne načine: odgajajući u vjeri djecu i mlade, pozivajući ljude na obraćenje i svetost, svojim vlastitim životom govorio je o Bogu. On je snagom Božjom kroz krštenje uvodio ljude u Božji narod koji se zove Crkva, sakramentom ispovijedi pomirivao je ljude s Bogom, bolesničkim pomazanjem pridizao je bolesne, prinosio je žrtvu sv. mise za spas svijeta, posjećivao je bolesne, išao svima koji su bili u nevolji.

Da nije ništa drugo učinio nego to, u očima je Božjim mnogo učinio, a to mu vjerni hrvatski katolički puk, vojska i policija, kojima je služio, neće zaboraviti. Današnje evanđelje govori o Isusu kao onom koji cijeni ljudsko prijateljstvo, koji tješi Lazarove sestre, plače za prijateljem Lazarom. No Ivan opisuje Isusa kao onoga koji je gospodar nad smrću. On je Bog. Da bi to doista pokazao Isus je svojom božanskom snagom uskrisio Lazara.

Braćo i sestre! Mi ne tražimo od Isusa da on danas uskrisi mrtve, nego da spasi žive. Molimo Isusa da nam dade vjeru kojom ćemo radosno ići njemu ususret. Upravo ova zgoda Evanđelja treba probuditi vjeru u uskrsnuće. Isus nije imao nakanu udaljiti bol nego probuditi vjeru u uskrsnuće. Zato i pita sestru Lazarovu: „Vjeruješ li ovo?“. Ne toliko u Isusovo uskrsnuće nego u Krista Isusa životvorca.

Smrt je, braćo i sestre, uvijek ispit našega života. Ona je prolaz i prijelaz. Blago čovjeku koji u nju ulazi sa živim Isusom. Sigurno će kroz nju proći pun nade. Blago onom tko kroz nju prolazi sa sigurnošću prijelaza u novo i neuništivo stanje, u stanje života vječnoga.

Mons. Šantić je vjerovao riječima današnjeg evanđelja da je Isus uskrsnuće i život. Za taj se susret pripremao i živio. Taj susret dočekao je pun mira. Dragi Joško! Hvala Ti za ljubav, kojom si se trošio u oblikovanju Vojnog ordinarijata. Hvala Ti za mudrost kojom si mi pomagao prevladati mnoga i teška pitanja Vojne biskupije. Hvala Ti za gorljivost kojom si ulazio u ostvarivanje svojeg poslanja Generalnog vikara Vojnog ordinarijata. Oprosti ako si me nekad doživio neraspoloženim za Tvoju misao ili postupak.

I na kraju obraćam se bratu i sestrama te rodbini pokojnog monsinjora. Hvala vam da ste ga voljeli, da ste ga njegovali, da ste mu služili. Hvala vam što ste pokazali svoju vjeru i ljubav i ništa vam nije bilo teško učiniti za njega.

Velika hvala liječnicima i prijateljima KBC -Zagreb i KBC- Split koji su svojim znanjem i prijateljstvom omogućili da je naš Joško mogao živjeti s teškom bolešću. Dragi monsinjore Joško, hvala Ti na svemu i doviđenja u vječnosti! Dobri Bog neka Ti bude nagrada! Sv. Josip, čije ime nosiš neka Ti bude zagovornikom u nebu. Radujemo se susretu s Tobom kod našeg nebeskog Oca. Amen.