Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Poruka Vojnog ordinarija Jure Bogdana za Uskrs 2025.

Petak, 18. 04. 2025.

Uskrsnuo je Krist, nada naša!

Draga braćo i sestre,

1. Gospodin Isus Krist je uskrsnuo! Crkva u liturgijskom slavlju na dan Vazma svečano kliče: „Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.“[1] Njegovo je uskrsnuće očitovalo Očevu ljubav prema grešnom čovjeku, nadvladan je grijeh svijeta, pobijeđena je smrt. Isus u svojem ljudskom proslavljenom  tijelu, kojega je primio od Marije Djevice i koje je na Veliki petak izmučeno visjelo na drvetu Križa,  ulazi u Očevu slavu te će svojima poslati svoga i Očeva Duha Svetoga da ih uvede u svu istinu (usp. Iv 14,16-17; Iv. 16,7). Čovjeku i čovječanstvu je povraćena nada. Beznađe je poraženo. Nada je pobijedila. Ona je uskrsnula. Ona  koja je skupa s Isusovim mrtvim tijelom bila sahranjena u hladni grob, zatvoren i zapečaćen teškim kamenom poraza muke i smrti, uskrsnula je skupa s njime. Oživjela je iznova novim, obnovljenim životom. Zato je Crkva sva ushićena u Vazmenoj noći dok navješćuje Isusovo uskrsnuće od mrtvih, jer ona zna i vjeruje da tim navješćuje najvažniji događaj u povijesti svijeta i čovječanstva, novost novog života, života ispunjena smislom i optimizmom, nadom.Zato je naša kršćanska vjera, vjera nade! Ta nada počiva ne na nekoj ideji ili teoriji, nego na konkretnom događaju,  stvarnoj a ne fiktivnoj činjenici  Kristova Uskrsnuća. Tom su činjenicom, tim događajem bili zahvaćeni životi konkretnih ljudi: ženâ, apostolâ, tolikih učenika kojima se On, kao Uskrsli, ukazao i očitovao… Iz tog se događaja i činjenice rađa Kršćanstvo. Apostol Pavao, i sam pozvan od Uskrsloga Gospodina, upravo na tomu inzistira kada ističe i tvrdi da korijen naše vjere i naš hod u toj istoj vjeri ima svoje ishodište  upravo u tomu događaju, o kojem svjedoče prvi Isusovi učenici: Isus je umro za naše grijehe, bio pokopan, treći dan je uskrsnuo i ukazao se Petru i „zatim  dvanaestorici“ (usp. 1 Kor 15, 3-5). To je ta činjenica i taj događaj: umro je, bio pokopan, uskrsnuo je i ukazao se. Drugim riječima rečeno: Isus je živ! To je srž kršćanske poruke. Na tomu ona počiva. Za nju su Isusovi učenici bili spremni posvjedočiti svojim životom. Oni svi, u strahu i iza zatvorenih vrata, izgubljeni i razočarani, u besmislu i porušenih ideala, postaju hrabrim, neustrašivim svjedocima Uskrsloga Gospodina, ljudi iznova pronađena smisla i povraćene žive nade. Konačno, svi oni žrtvuju, polažu svoj život za Uskrsloga!

2. Draga braćo i sestre! Upravo onako kako je živote svetih ženâ, zatim i Petra i druge učenike zahvatila velika istina – događaja Isusova uskrsnuća, tako isto ona, u snazi Božjega Duha obuhvaća, prožima i nosi i sve nas, Isusove učenike u ovom našem vremenu, danas. Isus je živ! Nije u grobu, uskrsnuo je! Prazan je grob progovorio njima onda, a progovara i nama danas, svakom čovjeku i cijelom svijetu, jedinstvenom i jedincatom puninom, puninom života koja je ubojito porazila samu smrt: ''Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova!''  Uskrs je Dan kozmičke pobjede, života nad smrću. Uskrsnuće Gospodinovo je svakoj ljudskoj težnji dalo svrhu, svakomu traženju cilj i svakomu življenju smisao. Na uskrsno jutro poražen je svaki besmisao i svako beznađe. Njih je pobijedio uskrsnuli Krist Gospodin, počelo i izvor svakoga smisla i svake nade. Još i više: On sam je jedini Smisao i jedina Nada! Zato Crkva u Vazmenoj Posljednici ovako progovara u riječima Marije Magdalene: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“[2] A naša hrvatska, uskrsna popijevka ovako pjeva: „Usta Isus, naša nada, smrt i đavla on nadvlada!“ Sveti Augustin će kazati: “Resurrectio Domini, spes nostra – uskrsnuće Gospodinovo naša je nada”.[3] Krist je uskrsnuo da nam dade nadu. „Uklonimo li Krista i njegovo uskrsnuće, nema izlaza za čovjeka i svaka njegova nada ostaje iluzija. (…) Uskrsnuće Kristovo naša je nada! To Crkva danas radosno proglašava: navješćuje nadu koju je Bog učinio čvrstom i nepobjedivom uskrisivši Isusa Krista od mrtvih; donosi nadu koju ona sama u srcu nosi i želi podijeliti sa svima, na svakom mjestu, posebice ondje gdje kršćani trpe progonstvo zbog svoje vjere i svojeg zauzimanja za pravdu i mir; zaziva nadu sposobnu uskrsnuti hrabrost za dobro pa i onda, osobito onda, kad to nije jednostavno. Danas Crkva pjeva o “danu što ga učini Gospodin” i poziva na radost. Danas Crkva moli, zaziva Mariju, Zvijezdu spasenja koje je srce Krista, pashalne žrtve, Jaganjca koji je “svijet otkupio”, Nevinoga koji “nas je pomirio s Ocem”. Njemu, pobjednome Kralju, Njemu raspetome i uskrslome, mi radosno kličemo svoj Aleluja!“[4]

3. U ovoj smo svetoj jubilarnoj godini na osobit način hodočasnici  nade, i to „nade koja ne razočarava“ (Rim 5, 5).  Na to nas poziva papa Franjo kada nam poručuje: „Isus, umrli i uskrsli, središte je naše vjere. Sveti Pavao, izražavajući taj sadržaj u samo nekoliko riječi i sa samo četiri glagola, prenosi nam jezgru naše nade: »Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici« (1 Kor 15,3-5). Krist je umro, bio pokopan, uskrsnuo, ukazivao se. Za nas je prošao kroz tamu smrti. Očeva ga je ljubav uskrsnula u sili Duha Svetoga i učinila njegovo čovještvo prvinom vječnosti za naše spasenje. Kršćanska se nada sastoji upravo u ovome: pred smrću, gdje se čini da sve završava, stječemo sigurnost da se, zahvaljujući Kristu, zahvaljujući njegovoj milosti koja nam je dana u krštenju, »život mijenja, a ne oduzima« i to jednom zasvagda. U krštenju smo, naime, pokopani zajedno s Kristom i primamo u njemu, uskrslom, dar novog života, koji ruši zid smrti i čini je prijelazom u vječnost.“[5] A mi, hrvatski biskupi, uputili smo  svoje Pastirsko pismo za ovu Jubilejsku svetu godinu kako bismo sve nas Kristove vjernike Crkve u Hrvata i sve ljude dobre volje potaknuli na jače i zauzetije vjerničko življenje ovoga vremena koje je, kako nam je svima poznato, doista milosno vrijeme  nekoliko važnih jubilejskih slavlja -  izvorišta za obnovljenje životne snage, misleći pritom poglavito na proslavu redovitoga Jubileja, ove Svete godine 2025., i na spomen znamenitih Splitskih crkvenih sabora održanih od 925. do 928. godine, za vladavine Tomislava, ‘kralja Hrvata’, kako ga je u svome pismu 925. godine oslovio papa Ivan X. (914. – 928.).[6]  Potrebno nam je svima u ovoj Svetoj Godini još jače se učvrstiti u kršćanskoj vjeri, u kršćanskoj nadi. To želimo i zato molimo i ovoga Uskrsa! Osnaženi uskrsnom radošću, u slavlju općecrkvenih i naših nacionalnih jubilejā upravljeni smo budućnosti, i u ovom našem sadašnjem trenutku, „na putu prema vječnoj domovini nosi nas radost Kristovih učenika koji ga susreću u lomljenju euharistijskoga kruha i žele svim ljudima prenijeti poruku radosti: Krist je Gospodin živ i pripravio je dom u zajedništvu konačne ljubavi svima koji mu vjeruju i koji ga ljube.“[7]

Dragi svećenici, dušobrižnici i pastoralni djelatnici, draga braćo i sestre u Kristu Isusu. Svima Vama, vjernicima naše biskupije, vojnicima, policajcima, Vama u mirovnim misijama koji ste daleko od svojih obitelji i Domovine, Vama koji bdijete na granicama i koji ste na drugim radnim zadatcima čuvanja mira i sigurnosti među ljudima i narodima, i svima Vama koji ste na bilo koji način povezani s našom biskupijskom zajednicom, želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka Vaš život i Vaše djelovanje budu trajno obasjani vjerom u uskrsnuloga Gospodina, Krista koji je jedini mir naš i naša nada!

                               Sretan i blagoslovljen Uskrs!

✠ Jure Bogdan,

 Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj