Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Propovijed đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića u Vukovaru 18. studenoga 2013.

Ponedjeljak, 18. 11. 2013.

1 Kor 12,31b; 13,1-7.12-13; Iv 15, 12-17

"Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje."

Draga braćo i sestre! Poštovani i dragi oci biskupi, draga braćo svećenici, dragi bogoslovi i časne sestre, poštovani predstavnici političkog života, državnih, županijskih i gradskih vlasti, hrvatske vojske i policije, poštovani i dragi branitelji, dragi Vukovarci!

1. Bog se objavljuje čovjeku u svome Sinu Isusu Kristu

Bog, kojemu sve pripada, tijekom vremena je hodočastio do čovjeka. U počecima vremena činio je to u stvaranju svijeta i svemira. Svom je izabranom narodu, uče nas starozavjetni spisi, prilazio sve bliže: po ocima i prorocima. A u trenutku kad je odlučio pokazati svu svoju ljubav prema čovjeku, sišao je među nas u svome Sinu Isusu Kristu. Kao najbolji prijatelj, koji pred čovjekom nema nikakve tajne, otkrio nam se u potpunosti. No, ljubavi Božjoj prema čovjeku nema mjere. Ivan evanđelist, čiji smo ulomak Evanđelja čuli, zapisuje posljednje Isusove riječi učenicima koje naziva prijateljima, navješćujući svoju smrt: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (15,13). Upravo spomen na taj čin ljubavi Crkva iz godine u godinu, iz nedjelje u nedjelju i svakim euharistijskim slavljem, stavlja pred oči sebi i čitavome svijetu. I ne može biti drugačije! Jer cijeli nam ljudski život nije dostatan da bismo shvatili i "izmjerili" dubinu te naviještene i za sve ljude darovane ljubavi u Bogočovjeku Isusu Kristu. Njegova se ljubav zaodjenula "ludošću križa" – osuđen je pravednik nad pravednicima, ubijen je nevini Jaganjac i podnio smrt kojom je isplaćena krivica svih grijeha. I ta je ljubav zablistala besmrtnom pobjedom u uskrsnuću i svima navijestila konačnu uskrsnu preobrazbu života kojoj čeznu svi ljudi, sva čovjekova povijest i prolaznost ovoga svijeta.

2. Grad – to smo mi!

Svake godine 18. studenoga, pa tako i danas, mi draga braćo i sestre, hodočastimo ovim gradom u kojemu čovjek, gle paradoksa, otkriva ljepotu i smisao života. Jer samo oni koji su otkrili vrijednost svoga života, mogli su imati hrabrosti umrijeti za drugoga. No, danas hodočastimo i gradom na čijim je ulicama čovjek otkrio i svu bijedu svojega postojanja. Jer samo oni, koji nisu otkrili istinsku vrijednost svoga života, mogli su krhotinama vlastite mržnje ubijati druge ljude, čak svoje bližnje. Danas hodočastimo Vukovarom: da bismo odali počast poginulima i nestalima, čija je smrt postala sjeme slobodnoga života našega naroda. Danas smo ovdje i da bismo otkrili istinu o sebi, o našem današnjem shvaćanju i življenju vukovarske žrtve, o čemu nam je tako lijepo svjedočanstvo ovih dana izrekao general Mladen Markač: "U mom srcu nema mjesta za mržnju. Nema mjesta za osvetu. Jer sam dobro shvatio: ukoliko budem zatrovan tim zlom, neću moći graditi svoj bolji život." Samo ljubavlju možemo nastaviti "Priču o gradu" Siniše Glavaševića: "Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato... pridružite se."

Zato smo, draga braćo i sestre, danas ovdje: priča o ovom gradu nije završena, ona je živa i traje. Oni zbog kojih smo danas ovdje, zajedno sa svima nama govore: Grad – to smo mi! Od Vukovara, preko Škabrnje, do tolikih ranjenih mjesta, smijemo nad grobovima naših mrtvih poručiti: Grad – to smo mi! – spremni povezati se uz Vukovar i načiniti veliki lanac ljubavi koji brani, štiti, čuva i njeguje sve ljude naše domovine Hrvatske.

3. Krist – temelj istinskoga humanizma

Vukovar je, nažalost, opet postao simbolom različitosti koja ranjava. No, ono što se događa po zidovima ovoga grada, događa se i duboko u duši ovoga naroda. Naime, ovaj je grad nastao na žrtvi ljubavi, a razaran je kricima mržnje. On se iznova rađa i gradi na ostacima posrnule ljudske riječi i djela. Zbog toga riječi, a s riječima i slova, imaju u ovome gradu svoju prošlost i svoju sadašnjost. Tako su, na jednoj ploči, dvije različite povijesti grada; na jednoj ploči dvije različite vizije sadašnjosti; to su na jednoj ploči dvije različite budućnosti. Vukovar je samo jedan! Ipak, na toj ploči, u ovome gradu, ima mjesta za sve. Kad ne bi bilo tako, onda ne bi imala smisla žrtva koju su podnijeli naši mrtvi. Njihova je žrtva, njihova smrt za drugoga, odsjaj one Kristove smrti u kojoj je pokazao ljubav prema prijatelju i neprijatelju. Žrtve rata u ovome gradu, pale su da bi svi u njemu mogli živjeti. To je ono što vjeruje kršćanin. To je ono što nam svojim životom i smrću svjedoči Krist! Nisu u pitanju samo slova i riječi. U pitanju je duša ovoga grada. Ona je ranjena. Porušene zidove i fasade ovoga grada mogu obnoviti čak i različiti politički interesi. Ali dušu: dušu ne može izliječiti interes, nego samo ljubav. "Zato, ako je u vama ima", reći će Siniša Glavašević, taj živi glas ubijenih Vukovaraca, "ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi onome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to".

5. Vukovarski poziv na obraćenje

Draga braćo i sestre, ima li ljepšega i snažnijega i zahtjevnijega poziva na ovome mjestu i u konkretnim okolnostima unutar kojih obilježavamo ovaj dan, od Kristova poziva na ljubav? Nije li u toj Kristovoj riječi upisan stalni poziv svima nama na obraćenje, jer je ljubav bez istine slijepa, a istina bez ljubavi "mjed što ječi" (1 Kor 13)? Obraćenje koje će duboko u nama iskorijeniti i uništiti sve što vodi razmišljanju i djelovanju protiv drugoga. Tako svatko od nas, duboko odgovarajući na vlastiti poziv u životu, a u želji nastaviti put poginulih i nestalih, ostvaruje Kristovu riječ: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje!" A jedino ljubav, rekao je sv. Pavao, "nikad ne prestaje".

6. Ljubav nikad ne prestaje

Vukovar je pao na dan kad se nada učinila besmislenom. No, ljubav je uvijek tinjala! Vukovaru je teško, kao i Hrvatskoj, na različite načine: ne vidi se bolje onoga sutra, izgubilo se povjerenje u političko djelovanje, ne postoji sigurna egzistencija za buduće naraštaje, ali ovaj je grad poziv i znak da se u nama ne gasi ljubav! Sve može utihnuti: i novac, i vlast, i knjige u kojima su napisane različite istine o nama, ali ljubav uvijek ostaje. Ona je ta koja je, snagom Duha, uskrsnula Onoga koji je na križu dao svoj život za prijatelje i neprijatelje: za otkupljenje svakoga života! Ta kršćanska ljubav, tako velika da je ima za sve u Hrvatskoj, jedini je temelj naše budućnosti! Tom ljubavlju mi zahvaljujemo onima zbog kojih i dalje vjerujemo da se isplati živjeti svaki dan - kao braća i sestre, kao velika obitelj i zajednica vjernika.

S ovoga mjesta želimo poći s osnaženom ljubavlju. Ne želimo o njoj tek govoriti, obeščastiti je jeftinim obećanjima i licemjerjem, nego ljubav želimo utkati u sve pore našega života, ugraditi je u empatiju - osjećaj za drugoga i solidarnost, u čestitost i poštenje našega rada, u požrtvovnost i iskrenost naših odnosa. Neka bude prepoznatljivo da nam je Krist put koji želimo nasljedovati i da nam je njegova ljubav osnovna "platforma" na kojoj želimo graditi bolji i humaniji svijet u kojem ćemo doživljavati klijanje i rast Božjega kraljevstva "istine i života, pravde, ljubavi i mira".

"Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje".

Neka korake našega života nadahnjuje molitva koju je čitava Hrvatska biskupska konferencija, predvođena svojim tadašnjim predsjednikom kardinalom Josipom Bozanićem, molila 17. listopada 2006. ovdje na memorijalnom groblju i na obližnjoj Ovčari:

Bože, neizmjerna Ljubavi!

Pogledaj na nas, i udijeli nam snagu Duha Svetoga:

da istinski prihvaćamo Evanđelje

i nepodijeljena srca nasljedujemo put tvoje ljubavi.

(...)

Bez prestanka nas nadahnjuj svojom ljubavi!

Jedino ona će nam pokazivati pravi put

- kako nam je zahvalno cijeniti žrtvom stečenu slobodu

i kako nam je iskrenim opraštanjem čistiti duh;

kako nam je pružati ruke na pomirenje

i, ištući od tebe mudrost, graditi istinski mir.

Po Kristu, Gospodinu našem.