Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Propovijed Vojnog ordinarija za Dan kapelanije „Sv. Ivan Pavao II.“

Petak, 24. 10. 2025.

Draga braćo i sestre!

1. U utorak navečer, 7. listopada ove godine, na Trgu sv. Petra u Vatikanu povodom nacionalnog Jubilejskog hodočašća u Rim, prije početka sv. mise za hrvatske hodočasnike papa Lav XIV. obišao je i pozdravio okupljene vjernike u papamobilu, a potom im se obratio pozdravnim govorom u kojemu je istaknuo i sljedeće: „Potičem vas da uvijek držite svoj pogled uprt u Isusa, Dobrog Pastira, koji vas vodi i prati, i da dopustite da vas On vodi s povjerenjem i poučljivošću. Ne zaboravite da vjera raste i jača kada se dijeli. Zato vas pozivam da s radošću prenosite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale vašu dugu povijest i vašu kulturu.

Tako ćete i dalje biti kvasac mira, dobrote i nade u svijetu rastrganom nasiljem i ratom, koje ste i vi iskusili u svojoj povijesti.“[1] Kako lijepe i duboke misli koje danas i ovdje želimo iznova razmotriti: 1) držati svoj pogled uprt u Isusa, Dobrog Pastira; 2) prenositi svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale našu dugu povijest i našu kulturu; 3) biti kvasac mira, dobrote i nade u svijetu rastrganom nasiljem i ratom, koje smo i mi iskusili u svojoj povijesti.

2. Te poruke želimo razmotriti u svjetlu poruka Pape čiji blagdan danas slavimo i koji nam je svima ne samo u sjećanju, nego i u srcima. U srcima svih nas, osobno, i svih nas kao naroda: sv. pape Ivana Pavla II. I on je govorio Hrvatima. Govorio nam je više puta i u mnogim prigodama. Govorio nam je često i na našem hrvatskom jeziku. Govorio nam je kad nam je bilo najteže, kad smo bili na rubu, osuđeni da nestanemo, da nas ne bude... Govorio nam je kad je hrvatsko ime diljem svijeta bilo nepoželjno, opterećeno opužbama i klevetama. Baš nam je tada, tih teških i bolnih godina utješno – i to na našem hrvatskom jeziku - progovorio. Bilo je to za proslave Branimirova jubileja, u bazilici sv. Petra, 30. travnja 1979. godine. Među ostalim, tada je rekao i ovo: 

„Gledajući u duhu bogatu i višestoljetnu prošlost vašega naroda, čini nam se da možemo naglasiti osobito ove tri njezine izvanredne vrednote:

Prvo, vjernost Isusu Kristu i Evanđelju, koju su vaši pradjedovi znali iskupiti pravim mučeničkim žarom i duhom, u vjekovnoj borbi ‘za krst časni i slobodu zlatnu’.

Drugo, ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ova Crkva uistinu je Majka vaša ‘u kojoj su se i preci vaši iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom nauka’.

Treće, ljubav, odanost i pobožnost Hrvata prema Mariji, Majci Božjoj, Majci Crkve, a koju vi tako rado nazivate ‘Kraljica Hrvata’ i sinovski štujete u brojnim svetištima.“[2]

3. Draga braćo i sestre, poruka pape Lava XIV. iz listopada ove 2025. i poruka sv. pape Ivana Pavla II. iz travnja 1979. u svojoj su biti i istovjetne, odišu istim Duhom i izazivaju u nama ista nadahnuća.

Doista držati svoj pogled uprt u Isusa, Dobrog Pastira znači biti životno vjeran Isusu Kristu i njegovu Evanđelju. To za svakoga od nas znači, ostati u brazdi koju su davno zaorali naši pradjedovi pa i pod cijenu mučeništva i u višestoljetnoj borbi za svoj kršćanki i narodni identitet i slobodu.

Nadalje, prenositi našoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale našu dugu povijest i našu kulturu znači,  trajno svjedočiti našu ljubav i odanost prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj Stolici. Naša povijest, naša kultura, naš identitet, sve ono što mi jesmo, dubinski je prožeto kršćanskim vrijednostima i neodvojivom je vezom spojeno s Rimskom Crkvom i Petrovom Stolicom. Što bi od nas bilo bez tih veza, što bi od nas bilo bez te povezanosti? I bili nas uopće bilo? Rim je za nas bio i ostao sigurnim utočištem, a Rimska crkva naša Majka i Učiteljica. To je potrebno čvrsto usaditi i usađivati mladim naraštajima. Bez toga čvrstog uporišta izloženi su i oni a i svi mi snažnim udarima na vjetrometini ovoga svijeta i povijesti koji nas nikada nisu štedjeli. To bi svakako značilo izložiti se riziku egzistencijalnog opstanka. Jer, odvajanje od vrela vodi ka usahnuću; odvajanje pak od najbistrijeg vrela vodi ka zamućenim vodama od kojih nema ni snage ni okrijepe.

Konačno, biti kvascem mira, dobrote i nade u svijetu rastrganom nasiljem i ratom, koje smo, nažalost, i mi iskusili u svojoj povijest nije moguće bez sinovske naše odanosti i pobožnost prema Mariji, Majci Božjoj, Majci Crkve, a koju mi rado nazivamo  ‘Kraljicom Hrvata’. Prisjetit ćemo se ovdje samo jednog važnog detalja, u tolikim drugim i brojnim detaljima iz naše burne i teške povijesti: hrvatski vojnik s krunicom oko vrata. U Domovinskom ratu, u borbi za mir, u žrtvi za Hrvatsku pod zaštitom Kraljice Hrvata! Tko to može odvojiti? I tko to smije odvojiti? Kako je drukčije bilo moguće biti kvascem mira dobrote i nade u u našoj tada, nasiljem i ratom rastrganoj Domovini, osim pod Marijinom zaštitom? I kako je to moguće biti danas, u ovomu našem svijetu također rastrganom brojnim nasiljima i ratovima, osim pod Marijinom zaštitom?

4. Draga braćo i sestre, neka ti pilastri, neka ti temelji ostanu i dalje našim istinskim, životnim uporištima! Ako se na njih oslonimo, nećemo propasti. Ako ih prigrlimo, nećemo se izgubiti. Ako se uz njih privežemo, nećemo potonuti na nemirnom moru i u brojnim olujama svjetske povijesti.  Toga 30. travnja 1979. veliki i sv. papa Ivan Pavao II. nas je pozvao da ostanemovjerni Bogu i sv. Petru, da gajimo dobri obiteljski duh, da poštujemo život, odgajamo brojniju djecu i sačuvamo dobri običaj obiteljske molitve. Onda kao i danas taj je poziv jednako aktualan; onda kao i danas on je za sve nas od životne, sudbinske  važnosti. Neka nam u njegovu ispunjenju sv. Ivan Pavao II.  bude moćnim zagovornikom i neka nam izmoli milost da, kako nas to Gospodin i u današnjem Evanđelju poučava, ispravno, u svjetlu kršćanske vjere tumačimo znakove izazovnog vremena u kojemu živimo. Amen.