Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslavljen Dan vojne kapelanije u Đakovu

Subota, 24. 05. 2025.

Pripadnici vojne kapelanije „Marija pomoćnica“ u petak 23. svibnja ove godine hodočastili su u Župu Dobrog Pastira u Đakovu gdje su proslavili svoju nebesku zaštitnicu. Svečano koncelebrirano misno slavlje predslavio je generalni vikar vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević, a suslavili su dekan Osječkog vojnog dekanata i vojni kapelan domaćin vlč. Vladislav Mandura, vojni kapelani don Josip Kešinović, don Mate Mihaljević, vlč. Željko Volarić, vlč. Ivan Blaževac, policijski kapelan vlč. Ivan Begović, te predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, Sveučilišta u Osijeku dr. sc. Ivica Pažin i domaći župnik vlč. Nikola Kaurin.

U prepunoj župnoj crkvi Slavlju su nazočili zamjenik zapovjednika i načelnik stožera gardijsko oklopno mehanizirane brigade brigadir Mario Raguž, pripadnici tenkovske bojne "Kune" gardijsko oklopno - mehanizirane brigade predvođeni zapovjednikom pukovnikom Goranom Anićem, te ostali djelatnici vojarne u Đakovu.

Uvodeći u misno slavlje mons. Jakovljević srdačno se zahvalio na pozivu, prenio pozdrave i čestitku Vojnog ordinarija u RH msgr. Jure Bogdana, te svim pripadnicima kapelanije čestitao Dan vojne kapelanije i zamolio zagovor naše nebeske Majke Marije, pomoćnice kršćana, da nas zagovara u svim našim potrebama.

U homiliji referirao se na identitet vjernika katolika koji je duboko obilježen marijanskom duhovnošću. Kakav bi trebao biti kršćanin odgovor nalazimo u Mariji. Kršćanin ima isto poslanje kao i Marija. Donijeti ovom svijetu Isusa Krista koji se u sebi lomi između dobra i zla; između ljubavi i mržnje, između rata i mira. U toj trajnoj napetosti kršćanin nije sam nego ima majku koju mu je dao sam Isus. Njegovo djelovanje u ovom svijetu se odvija pod moćnim zagovorom i zaštitom Isusove majke. Zato je Crkva od samih početaka naziva i pomoćnicom kršćana.

Prvi je 345. godine Mariju tim imenom nazvao Sveti Ivan Zlatousti, a poslije je ovaj naziv uvršten u Lauretanske litanije. Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco. On je svoju družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868. s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Mnogi sveci, posebno mučenici, snažno su bili obilježeni marijanskom duhovnošću koja je u sebi kristološka. Svako štovanje Marije ima smisla samo onoliko koliko je ono kristološko, koliko nas dovodi do Krista. Ovo današnje slavlje, Marije pomoćnice, dovodi nas do Isusa Krista koji se daje u ovoj svetoj euharistijskoj žrtvi.

Danas smo u misnoj zbornoj molitvi molili: „Gospodine, Bože naš, Djevicu Mariju učinio si majkom i pomoćnicom kršćana“. Isus je na križu Mariju dao za majku cijeloj Crkvi, odnosno svakom kršteniku, svakom  vojniku. Da je tomu tako vidi se u našoj razvijenoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Marija nas nikada ne ostavlja same u križevima života i zato je s pravom nazivamo „pomoćnicom kršćana“. Ona je stalno s nama i uz nas. Ona nas majčinski vodi za ruku da se približimo Isusu i da nas izvede iz umora i osobne i društvene zbunjenosti – koja nas katkada obuzima – prema zajedništvu.

S Njom molimo da Duh Uskrsloga dođe nastaniti naše nesigurnosti i nadvlada ih. Da nas učini vjernima, ustrajnima, milosrdnima, sposobnima čak i oprostiti nakon što nam je oprošteno, i tako nas učini sretnima. Povijest Crkve nas uči kako su kršćani u svojim najtežim trenutcima sebe, ali i cijeli narod ili vojsku, stavljali pod Marijinu zaštitu. O tome u našem narodu najbolje svjedočanstvo imamo u proslavi Gospe Sinjske. Međutim, ne samo u nekoj dalekoj povijesti, to je svakodnevno iskustvo svakog vjernika. Hrvatski vojnik u vrijeme domovinskog rata nosio je i krunicu kao znak nebeske zaštite. Ako ne znamo što je krunica značila u vrijeme rata, pitajmo hrvatske heroje, rekao je mons. Jakovljević.

Braćo i sestre, blaženi Miroslav kaže: „Nađimo Mariju. Po Mariji nam je došao Isus. Preko Marije ćemo naći Isusa… Kada smo izgubljeni ili u poteškoćama zazivamo Gospino ime: „pomozi mi, čuj me.“… Pogledajmo gore i vidjet ćemo zvijezdu Spasiteljicu – Mariju! Našli smo Nju našli smo Isusa. Ona će nas voditi, pratiti i preporučiti svom Sinu, svom i našem Bogu“ (Baderna, 8. rujna 1944.). Marija nas nikad ne ostavlja u našim poteškoćama i uvijek nam pokazuje put do Boga. Međutim, nama se nije baš lako odvažiti na taj put milosti, put koji nas oslobađa od grijeha, koji nas preobražava i na kraju dovodi do sreće – do Boga. Mi deklarativno želimo biti bolji, ali premalo činimo da budemo bolji. Mi želimo da nas Gospa zagovara; ali koliko zapravo želimo biti kao Gospa: čisti, sveti, milosrdni, blagi; njegovati zajedništvo međusobno? Neće nam puno pomoći ako samo nešto prosimo od Gospe, već ako tu našu prošnju prati i spremnost na vršenje volje Božje. Sv. Pavao nam govori da smo pozvani ne na bilo što, već da „budemo sveti i bez mane“ pred Gospodinom.

Nadalje mons. Jakovljević osvrnuo se na današnje prvo čitanje: „Svi oni (apostoli) bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom“. Ta postojanost u molitvi trajno se odvija između nas, Isusovih učenika, kršćanske zajednice i Marije, Isusove majke. To se događa i danas. Marija nas je okupila, ali nije ona centar našeg okupljanja, već Isus Krist. Ona nas uvijek dovodi do Isusa Krista i Bog joj je namijenio to poslanje da Isusa donese u svijet i da svijet upućuje na Isusa. Zato trajno molimo da nam njezin zagovor pomogne „da živimo u vjeri, nadi i ljubavi te se sve više suobličujemo Kristu Gospodinu“ (Darovna molitva). To naše suobličavanje se događa u slavlju euharistije, gdje smo „nahranjeni s kruhom s neba, Isusom Kristom, koji je rođen od Djevice Marije“ (Popričesna molitva). Onaj tko vrši volju Oca koji je na nebesima, „taj mi je brat i sestra i majka“ poručuje Isus. Svi smo pozvani na vršenje volje Božje po uzoru na Mariju.

Kaže jedna priča: kako je u jednom susjedstvu živio neki siromah, te  je jednog dana obolio i nitko se nije imao za njega brinuti. I jedna žena je to promatrala danima i mjesecima, te vidjevši kako čovjek sve više pati, dođe u Crkvu i počne se srditi na Boga. Kako možeš dopustiti takvu patnju, zašto mu ne pomogneš, pošalji mu neku pomoć. Žena je svoje rekla i vratila se doma, pomalo ljuta na Boga. U snu Bog joj progovori: drago mi je da uviđaš patnju ovog čovjeka, da se ljutiš što mu nitko ne pomaže, čak si i mene prozvala. Moram ti reći da sam se pobrinuo za njega onog dana kad sam tebe stvorio i stavio da živiš u njegovu susjedstvu. Ja sam tebe stvorio i poslao da mu pomogneš. Od toga časa žena se pobrinula za tog siromaha. Ovo znači Isusova riječ: taj mi je brat i sestra i majka.

Mons. Jakovljević završio je promišljanje jednom meditacijom: „Marijo, htio bih imati tvoju vjeru i tvoju snagu. Vjera te učinila sposobnom da se prepustiš Božjem naumu, a snaga koju si iz vjere primila učinila te hrabrom da prihvatiš svu neizvjesnost puta koji se pred tobom otvarao. I ja imam svoje putove kojima se ne nazire kraj. Ne znam što me na njima čeka. Ponekad me strah i učinim da se na putu zaustavim. Tada moj život stoji. A to nije dobro. Molim te, Marijo, izmoli mi dar vjere i snage da uvijek hrabro idem naprijed. Pomozi mi i svojim primjerom i svojim zagovorom da budem hrabar donositi odluke i preuzimati odgovornost za život i onda kada sve nije jasno. Nauči me kako više gledati u Boga i njegovu svemoć, nego li u sebe i svoju slabost. Nauči me u sebi vidjeti čudesnu sposobnost kojoj je izvor u Duhu Svetomu, koji se u meni nastanio. Kao i ti, i ja mogu biti jak. Kao i ti, i ja mogu činiti velika djela. Kao i ti, i ja mogu sa svojim Bogom mnogo toga izdržati. Kao i ti, Marijo. Pouči me i molitvom mi pomozi.“ (fra Josip Vlašić)

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Milosrdnih sestara svetoga Križa u  Đakovu.

Na kraju, prigodnim riječima vojni kapelan vlč. Vladislav Mandura zahvalio je generalnom vikaru na dolasku i poticajnim riječima, subraći svećenicima, zapovjedniku, čitačima, zboru, te svim suradnicima na potpori u pripremi i proslavi Dana kapelanije.