Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sprovod o. Ante Vukoje

Ponedjeljak, 24. 03. 2014.

p. Ante s vojnicima na duhovnim vježbama (2000.)

Ukopnim obredom mnogi svećenici, subraća i vjernici oprostili su se 24. ožujka na zagrebačkom Mirogoju od pokojnog isusovca o. Ante Vukoje. Sprovodne obrede vodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić u prisutnosti o. Ante Tustonjića, provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nazočni su bili i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, generalni vikar o. Jakov Mamić, mons. Zvonimir Sekelj i vojni i policijski kapelani. Uz subraću svećenike i redovnike, te rodbinu, okupilo se i mnogo pokojnikovih prijatelja i vjernika iz župa sa Zameta iznad Rijeke, Splita i Višnjevca kod Osijeka, gdje je Vukoja svećenički djelovao. Oproštajne govore održali su mons. Jezerinac, jer je Vukoja bio dugo godina vojni kapelan, i provincijal Tustonjić.

O. Ante Vukoja preminuo je 19. ožujka u bolnici na Rebru u Zagrebu, nakon duge i teške borbe s bolešću, u 72. godini života, 53. godini redovništva i 42. godini svećeništva. Rođen je 5. siječnja 1943. godine u mjestu Doline kod Prnjavora u Bosni i Hercegovini. Godine 1961. stupio je u isusovački novicijat, koji je tada bio na Fratrovcu u Zagrebu. Prve zavjete položio je na blagdan sv. Ignacija, 31. srpnja 1963. Kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 25. lipnja 1972. godine. Poglavari su ga odmah poslali na daljnje studije u Napulj, gdje je postigao stupanj magistra teologije. Po povratku sa studija imenovan je kapelanom u mladoj župi Višnjevac kod Osijeka, i ostao tamo od 1974. do 1976. godine, kad je preuzeo službu župnika na Zametu nad Rijekom. Tu je ostao gotovo deset godina, do 1986., poslije čega je imenovan župnikom na Visokoj u Splitu. Četiri godine je ostao na toj župi, a onda se vratio u Zagreb gdje je 1990. bio imenovan ekonomom dječačkog sjemeništa na Šalati. Tu je ostao sve do 1996., kad preuzima službu ekonoma i katehete mladih pri isusovačkoj rezidenciji i bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Još dok je bio na Šalati odlazio je kao svećenik dragovoljac u Jastrebarsko, gdje je bio na raspolaganju tamošnjim vojnicima i polaznicima dočasničke škole Hrvatske vojske. Tako je godine 2001. bio imenovan kapelanom vojne kapelanije sv. Sebastijana – DČŠ "Dr. Ante Starčević" u Jastrebarskom. Od rujna 2006. pa do svoje mirovine 2011. bio je kapelan vojne kapelanije Gospe Snježne u Sjedištu Ministarstva obrane i u Zapovjedništvu Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske u Zagrebu. Nešto prije umirovljenja preselio se u isusovačku zajednicu i Dom za stare i nemoćne na Fratrovcu.

p. Ante na vojnom, lurdskom hodočašću

"Možemo reći da je gotovo cijeli život patra Vukoje bio obilježen nemalim teškoćama, križevima i raznim iskušenjima. Ipak, u svemu tome ostao je postojan u svojoj vjeri i djetinje odan Božjoj volji. Tragična majčina smrt te kasnije dugotrajno i bolno hrvanje s bolestima nisu u njemu ugasile prirodnu vedrinu i jednostavnu otvorenost duha kojom je s lakoćom pridobivao ljude s kojima je komunicirao. Na župama je bio omiljen i cijenjen pastoralni radnik, zauzet za potrebe svojih župljana. Imao je oka i srca, ne samo za duhovne potrebe, nego i za materijalno stanje svojih vjernika. Znao je s lakoćom pridobiti mlade da se i oni uključe u obilaske bolesnih i starih u župi. U vojsci je bio prepoznat kao častan i zauzet svećenik, uvijek na raspolaganju, pouzdan i predan svom poslanju. Volio je rad s vojnicima i s radošću je odlazio svako jutro na posao. Uveo je između ostalog i duhovne vježbe i bračne susrete za pripadnike Oružanih snaga RH, istaknuo je provincijal.

Misa zadušnica služena je u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu, a predslavio ju je isusovački provincijal u koncelebriaciji s više od pedeset svećenika. Prigodnu homiliju održao je o. Mijo Nikić, superior isusovačke zajednice na Fratrovcu.

Oproštajno slovo biskupa Jurja Jezerinca

U srijedu 19. ožujka, na sam blagdan Sv. Josipa blago je u Gospodinu preminuo svima nama omiljeni otac Ante Vukoja. Kad sam obavijestio jednog njegovog znanca iz Jastrebarskog da je umro o. Ante Vukoja, rekao mi je: „Znam ga dobro. Otac Ante bio je dobar svećenik“. Umro je na blagdan Sv. Josipa, zaštitnika smrti. Doista vrlo znakovito, kako reče njegova sestra Ancilla. Pater Ante Vukoja u ulozi svećenika djeluje od kolovoza l994. godine u Dočasničkoj školi u Jastrebarskom kao dragovoljac, a od 1998. godine, kada je osnovan Vojni ordinarijat, preuzima dužnost vojnog kapelana u Dočasničkoj školi sve do 2006. Godine, a u rujnu 2006. godine postaje vojni kapelan u Ministarstvu obrane i Glavnom Stožeru Oružanih snaga RH.

Na samom početku imenovanja za vojnog kapelana dao se na posao gradnje kapele u Jastrebarskom, gdje se tada nalazila Ratna škola „Petar Zrinski“. Bio je svjestan da bez bogoštovnog prostora neće biti moguće adekvatno se posvetiti duhovnom radu. I uspio ju je podići uz suradnju dobrih ljudi i donatora. Organizirao je i koncert u Jastrebarskom čiji je doprinos išao u korist gradnje kapele. Na tom koncertu nastupio je poznati pjevač Miroslav Škoro. Za vrijeme koncerta o. Ante mi je šapnuo: "On je bio moj ministrant. Bio sam siguran da će nam izići ususret u gradnji kapele". Kapela u Jastrebarskom ostat će trajni spomenik njegove prisutnosti među vojno-redarstvenim snagama RH.

Vraćam se na početak, na tvrdnju Antinog znanca iz Jastrebarskog: „Otac Ante je bio dobar svećenik“. Ante je prepoznat kao svećenik: prepoznat je kao posvećena osoba, osoba koja je u sebi nosila obilježje svetoga i time je bio pravi posrednik Isusovog svećeništva za ljude zbog kojih je i sam postao čovjekom. Ovo „dobar svećenik“ jako me raduje, jer to govori da je nosio takav naboj svetoga da nije bila upitna njegova posebnost kao svećenika. To se pokazivalo u njegovom odnosu prema životu i poslanju, prema žrtvi ovoga poziva koju je rado prihvaćao, prikazujući je dragom Bogu za dobro povjerenih mu duša. Bio je samozatajan, nenametljiv, a opet tako prisutan po svom svećeničkom radu. I doista je bio dobar svećenik. Zato smo ga svi doživljavali, posebno mi u Vojnom ordinarijatu, kao dragog i svetog svećenika. Znamo da je pripadao redovničkoj zajednici Isusovaca, ljudi posebno odanih potrebama Crkve i volji Božjoj po Crkvi. Radosni smo da smo i Družbu Isusovu po njemu upoznavali kao zajednicu otvorenu dušama koje su žedne Boga.

Osobno sam mu zahvalan na njegovoj spremnosti. Ali sam iskreno zahvalan i tadašnjem ocu provincijalu koji je prepoznao u ocu Anti prikladnog svećenika za službu vojnog kapelana, koja traži zrelu osobu, koja ima osjećaj za ljude koji žive u specifičnim uvjetima života. Ovom prilikom zahvaljujem i sadašnjem ocu provincijalu koji je Vojnom ordinarijatu stavio na raspolaganje uzorne i izgrađene svećenike svoje zajednice. Na taj način se nastavlja zrela prisutnost osobe svećenika o. Ante. Kao što su u njemu mnogi prepoznali ne samo svećenika nego i prijatelja, tako sada u ovima prepoznaju brigu Crkve za Isusove učenike u službi hrvatske vojske i policije. Neka dobri Bog oca Antu pomiluje rukom svoje ljubavi i dade mu mjesto vječnog zajedništva u svojem neprolaznom Kraljevstvu.

I na kraju iskazujemo iskrenu sućut Isusovačkoj Provinciji, posebno ocu Provincijalu. Svoju sućut upućujemo i njegovoj sestri Ancilli i Antinom bratu kao i rodbini. Oče Ante! Hvala Vam na svemu, posebno u ime Vojne biskupije, za sve što ste učinili. U trenucima kada Vas je bolest zahvatila Vi niste sustali, nego ste i dalje radili i bili na ispomoć svima koji su tražili Vašu duhovnu pomoć.

Riješivši se ovozemaljskih muka želimo Vam da se nađete u društvu Trojedinog Boga, u društvu Isusove i naše Majke Marije, u društvu svetaca. Doviđenja, do ponovnog susreta s Vama u vječnosti.