Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Susret hrvatskih i američkih kapelana i pomoćnika kapelana

Četvrtak, 06. 12. 2012.

tekst i foto: M. Čobanović

Vojni ordinarijat u suradnji s Ministarstvom obrane i unutarnjih poslova, a u sklopu bilateralne suradnje sa SAD-om aktivnost „Yellow Ribbon“, organizirao je program radnih susreta hrvatskih i američkih kapelana i pomoćnika kapelana u svrhu unapređenja pastoralne skrbi u međunarodnim vojnim misijama, jačanja segmenta preduputne obuke kapelana za međunarodne misije i unapređenja pastoralne skrbi za vojnike u misijama i njihove obitelji.

Prvoga dana, nakon mise i pozdrava zamjenika ministra Evelina Tonkovića i pomoćnice ministra Sunčane Vukelić te bojnika Scota Wilcoxa, časnika za bilateralne poslove Zrakoplovne nacionalne garde Mineesota, prvo predavanje o iskustvima u misiji s naglaskom na duhovno održao je brigadir Tomo Galić, zapovjednik 19. HRVCON-a.

Nakon njega o svojim iskustvima u misijama govorili su vojni kapelani Alojz Kovaček i Vladislav Mandura. Sva tri predavača govorila su o stvarnom životu, konkretnim problemima, nedostatcima, mogućnostima za poboljšavanje odnosa i nadogradnju, između zapovjednika i kapelana, kapelana i vojnika te općenito.

Zadnje predavanje prvoga dana o temi: „Priprema kapelana za pastoral u ratnim uvjetima“ održao je brigadir Nacionalne garde Minnesote John Morris, vojni kapelan. U uvodu je naglasio koliko je bitan poziv vojnog i policijskog kapelana te pozvao nazočne kapelane da ne odustanu jer je prevažno ono što rade. Naglasio je pet značajki koje svaki kapelan mora posvijestiti u sebi. Prva je poznavati svoj svećenički kontekst – a to konkretno znači da radi s mladićima koji su iz obitelji koje su ih odgajale na 10 zapovijedi poslani da oduzmu život. Slično je i s policajcima, oni se pripremaju da u slučaju nužde, u obrani života oduzmu život. Svećenik mora toga biti svjestan, takvoga okruženja, te se pripremiti na nj. Druga značajka je znati svoje vrijednosti. Svećenik zastupa Boga i nudi ono što je Božje – oproštenje i nadu. Treća je poznavati svoju ulogu u organizaciji, a to opet zalazi u bit svećenstva koja je Božje posredništvo. Četvrta je poznavati svoju pastvu – biti jedan od njih, s njima, dijeliti život s njima. I na kraju, peta, znati svoju misiju – dovesti čovjeka Bogu a Boga čovjeku.

Prvo predavanje drugoga dana održao je dr. Mladen Lončar iz Ministarstva branitelja o temi: "Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima Domovinskog rata, te povratnicima iz mirovnih snaga i   mirovnih misija", u pratnji asistentice Sandre Skorušek.

Predavač je u uvodnom dijelu ukratko govorio o osnutku prvih Centara za psihosocijalnu pomoć te formiranju Nacionalnog programa psihosocijalne i zdravstvene pomoći, o ciljevima programa: podizanju opće kvalitete života, pružanju kontinuirane psihosocijalne i zdravstvene pomoći te provedbi i analizi stručnih i znanstvenih istraživanja, kao i o načelima provedbe: psihosocijalnoj pomoći koja mora biti organizirana, kontinuirana i integrativna, potpunoj reintegraciji u društvo, stalnoj edukaciji svih uključenih suradnika, uključivanju udruga, praćenju i evaluaciji Programa te izradi baze podataka.

Ukratko je predstavio i ustroj pružanja pomoći te centre za pružanje pomoći da bi na kraju predstavio značajke hrvatskog iskustva u kojem je vidljivo i znanstveno potvrđeno te u praksi provedeno da su vjera i zdravlje usko povezani. Ispovijed je bila prva psihoterapija, a iskustva logoraša govore da su bili posebno usmjereni vjeri za vrijeme zatočeništva, obiteljima poginulih branitelja molitva za pokojne daje nadu i utjehu dok ratnim vojnim invalidima jačanje duhovnosti pridonosi prevladavanju osjećaja usamljenosti i izoliranosti, povećava osjećaj povjerenja prema stručnjacima, vjera potiče strpljivost, duhovnost pomaže u prihvaćanju, a patnju i ogorčenost prekida pomirba i opraštanje.

Nakon njega predavanja o temama: „Pastoral veterana“, u kojem je pojasnio programe kojim se nastoji ratnika opet pretvoriti u građanina te probleme na koje se nailazi pritom, i „Pastoral vojnih brakova“, u kojem ja naglasio veliku potrebu upoznavanja vojnikova okruženja (obitelji, zajednice) sa svim onim s čime se susreće vojnik kako bi mu mogli biti podrška kad se vrati iz misije, održao je brigadir Morris, a o temi „Uloga pomoćnika kapelana u Vojsci SAD-a“, časnički namjesnik Jody Courtis, pomoćnik kapelana. Naglasio je da je zadaća pomoćnika vojnog kapelana koordinirati i sinkronizirati duhovnu potporu postrojbi. Pomoćnici vojnih kapelana imaju tri temeljne sposobnosti: integracija vjerskih aktivnosti, koja podrazumijeva upravljanje vjerskim podacima, profiliranje vjerskih sklonosti postrojbe, analiziranje religija na određenom području i određivanje njihova utjecaja na operacije, kontakte s vjerskim vođama, humanitarnu pomoć, sigurnost i zaštita snaga, koordiniranje sigurnosti kapelana i tijekom vjerskih obreda, planiranje i koordiniranje duhovne potpore u području operacija; duhovna spremnost koja podrazumijeva da je duhovni trener, da oblikuje i uvježbava osnovne duhovne vježbe za vojnike, da je pružatelj duhovne potpore, da je zadužen je za pružanje duhovne potpore svim vojnicima, da utvrđuje potreba vojnika i davanje prioriteta onima koji moraju razgovarati s kapelanom; i na kraju, od njega se zahtijeva osnovna ljudska interakcija, koja podrazumijeva potporu ljudskih resursa, interakciju osoblja, osnovnu skrb za vojnike, kriznu intervenciju, prepoznavanje rizičnih pojedinaca sklonih samoubojstvu, ubojstvu i podložnih stresu, savjetovanje vođa, mentoriranje i obuku podređenih pomoćnika vojnih kapelana i vojnika, procjenu moralnog i duhovnog zdravlja postrojbe.

Program je završio zahvalnom riječi generalnog vikara o. Jakova Mamića, koji se zahvalio predavačima, ministarstvima na podršci, te organizatorima.