Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sveta misa i otkrivanje spomen-obilježja poginulim „Tigrovima“

Utorak, 07. 11. 2023.

U ponedjeljak, 6. studenoga, prigodom trideset i treće obljetnice ustanovljenja 1. gardijske brigade „Tigrovi“, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je misno slavlje u kapelici sv. Ilije u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji. Tom prigodom je otkriveno spomen-obilježje, četiri kamene ploče s imenima 367 poginulih pripadnika  gardijske brigade „Tigrovi“ u Domovinskome ratu.

„Poginuli „Tigrovi“ u Domovinskom ratu, upisani na kamenim pločama u kapelici sv. Ilije proroka, poziv su svima na molitvu za njihove duše. Poziv su svima nama na duboko poštovanje njihove žrtve i ljubavi. Ove spomen-ploče kod Gospodnjeg oltara njihova su poruka i trajna oporuka njihove žrtve i ljubavi“, istaknuo je biskup.

Biskup je u homiliji rekao: „Mjesec studeni započinje svetkovinom Svih svetih i Dušnim danom – spomenom na sve vjerne mrtve. Oba dana snažno usmjeruju našu pažnju i pobuđuju razmišljanje o krhkosti i prolaznosti ljudskoga života. Kao vjernici stojimo pred egzistencijalnim pitanjima o čovjeku, koji je stvoren na sliku Božju, koji ima tijelo i dušu i koji je stvoren za vječnost. Molitva za njihove duše je korski odgovor na velike životne upitnike, znak je vjere u vječni život. Molitva za pokojne „Tigrove“ svojevrsni je produžetak Dušnog dana. U studenome padaju i obljetnice teških stradanja u našoj Domovini, u godinama obrane naše slobode. Slobodu smo željeli, slobodu smo izabrali i slobodu smo ostvarili.“

Msgr. Bogdan je zatim govorio  o samom pojmu slobode koji „nema nikakve veze sa samovoljnim potezima, hirovitim postupcima ili autonomnom voljom koja vidi samo svoje vlastite, kratkoročne potrebe i interese. Prava sloboda zahtjeva odgovornost i zrelost, bilo u prosuđivanju osobne i zajedničke povijesti, bilo u pogledima na budućnost. Sloboda nikada nije privatna stvar, nego se uvijek tiče pojedinca kao člana ljudske zajednice. Prava sloboda izabire dobro, a odbacuje zlo... U konačnici, sloboda je Božji dar koji se u punini ostvaruje u zajedništvu s Bogom i uz njegovu milost.“

Biskup je istaknuo kako se u današnjem svijetu sve više nudi lažna sloboda koja ne uključuje nikakvu odgovornost. „Zatrpani smo raznoraznim ponudama koje nas privlače i omamljuju većom slobodom, a zapravo nas sve više i više zarobljuju. U takvom je svijetu od presudne važnosti za svakog pojedinca, imati jasnu viziju budućnosti i čvrsti oslonac u objektivnim vrjednotama: biti svjestan tko sam i što sam, odakle dolazim i kamo idem. Božja riječ, koju svakodnevno čitamo i razmišljamo daje nam potrebni smjer i čvrsto uporište. Ona dotiče samu srž i bit našega života i naših međuljudskih odnosa. Isus je sažeo u dvije kratke rečenice kako svatko od nas može živjeti svoju ljudsku egzistenciju u punini, na osobnoj i na društvenoj razini: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim – Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.' (Mt 22,37-38)

Ove dvije Božje zapovijedi pružaju kršćaninu oslonac i orijentaciju. One ga oslobađaju od svake zle navezanosti i otvaraju mu širinu i slobodu djelovanja. To znači u praksi da kršćanin vjernik, nikada ne može odvojiti naravnu od nadnaravne dimenzije, međuljudske odnose od usmjerenosti prema Bogu. Jedno i drugo uvijek ide zajedno“.

Vojni ordinarij je zatim protumačio kako su ove dvije zapovijedi tijesno povezane: „Spajanje ovih dviju zapovijedi ima dva duboka razloga. Prvi je činjenica da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Ako preziremo čovjeka – sliku Božju, kako ćemo ljubiti Onoga koga predstavlja ta slika? (...) Drugi je razlog spajanja ovih dviju zapovijedi utjelovljenje Druge Božanske Osobe. Isus Krist je u svojoj osobi ujedinio božansku i ljudsku narav, On je pravi Bog i pravi čovjek. Isus je Očeva slika i prilika u apsolutnome smislu, na najsavršeniji način. Susrećući čovjeka Isusa iz Nazareta, gledajući Njegovo sveto lice, susrećemo samoga Boga. Isus je čitavim svojim bićem živio iskrenu, nesebičnu i bezuvjetnu ljubav, ljubav koja ne traži svoje, nego je spremna na žrtvu do smrti. Njegova smrt na križu bila je najveći iskaz Njegove žarke ljubavi prema čovjeku i prema Bogu.“

Na Golgoti ne susrećemo se samo s Božjom beskrajnom ljubavi, nego i s otajstvom zla. Promatrajući povijest čovječanstva, osobito ono što se događalo tijekom XX. stoljeća,  a nažalost događa se i u naše dane, možemo zapasti u beznađe pa i očaj: tolike Golgote, toliki križni putovi, tolike patnje, ratovi, sukobi. Toliko otrova u međuljudskim odnosima, mržnje, koja generira novim sukobima velikim zlima…. Kamo nas je dovela naša ljudska sloboda? Gdje je nestala  ljubav prema bližnjemu?

Msgr. Bogdan je u propovijedi istaknuo da, s druge strane, zloporaba  ljudske slobode dovodi do strahote ratova i sukoba kojima svjedočimo i u naše dane, ali nam je također u živom sjećanju Domovinski rat i svi strašni zločini od Vukovara do Dubrovnika: „Kako je bilo moguće da se s toliko agresivnosti i mržnje udari po našim gradovima i selima, po stanovnicima, da se uništava i pljačka imovina u tuđoj zemlji? Pisali su i govorili napadači da idu osloboditi Vukovar, Vinkovce, Karlovac, Sisak, Glinu, Škabrnju, Dubrovnik! Od koga!? (...) Dobiva se dojam da su to činili iz uvjerenja u potpunoj slobodi. Tu je temelj zla i nevolje.“

„Velika je i prevelika odgovornost obnašatelja civilnih vlasti, i onih koji donose zakone, koji pišu odgojne, školske i druge programe, svih koji djeluju u medijima, koji javno nastupaju da budu u službi istine i mira. U Časoslovu naroda Božjeg, jutros u službi čitanja današnjeg dana, čitamo i ove riječi: 'Neka se ljudi čuvaju toga da se pouzdaju samo u nastojanje nekolicine, a da ne vode brigu o vlastitim stavovima. Državnici, koji su odgovorni za opće dobro svoga naroda, a ujedno i promicatelji dobra cijeloga svijeta, uvelike ovise o javnom mnijenju u stavovima mnoštva. Ništa im ne koristi što se trude oko izgradnje mira dokle god osjećaji neprijateljstva, prezira i nepovjerenja, rasne mržnje i ideološke tvrdoglavosti međusobno dijele i zavađaju ljude. Zato je neodgodivo potrebno da se odgoji novi mentalitet i da se javnom mnijenju dade novi smjer... Ne smije nas prevariti lažna nada. Ako se ne uklone neprijateljstva i mržnje i ako se ne zaključe čvrsti i pošteni ugovori o budućem univerzalnom miru, čovječanstvo koje se već nalazi u kritičnoj opasnosti, premda je u posjedu začuđujuće znanosti, moglo bi biti pogubno dovedeno do onoga časa u koje više za nj neće biti drugoga mira osim stravičnog mira smrti.'“

Biskup je na kraju propovijedi izrazio želju da u našoj Domovini živimo u slobodi i istini: „U ljubavi i istini i poštovanju prema čovjeku, ne želimo biti instrumenat nijedne i nikoje ideologije ili centra moći, nego u službi istine. Istina, čista istina o Bogu, čovjeku, narodu, Domovini i Domovinskom ratu... Draga braćo i sestre, žarka nam je želja i molitva da u našoj Domovini živimo u slobodi i međusobnom poštovanju svakoga čovjeka. Dao Bog da tako bude! Amen!“

U zajedništvu sv. mise s biskupom bili su vojni kapelan iz Petrinje don Branko Čagelj, vojni kapelan i dekan iz Đakova don Vladislav Mandura i župnik Župe sv. Ivana Pavla II. iz Petrinje fra Antun Radovanić.

Na svetoj misi sudjelovali su zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za potporu brigadni general Ivan Raos sa suradnicima, zapovjednik vojarne i 1. mehanizirane bojne „Tigrovi“ pukovnik Marko Krpan, zapovjednik 2. mehanizirane bojne „Gromovi“ bojnik Mirko Muhek, hrvatski branitelji, „Tigrovi“, obitelji poginulih, preminulih i nestalih branitelja, pripadnici 1. mehanizirane bojne „Tigrovi“ i 2. mehanizirane bojne „Gromovi“, pripadnici vojarne  u Petrinji.

Liturgijsko pjevanje predvodili su pjevači Marijine Legije Župe sv. Lovre iz Petrinje.