Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Svetkovina nebeske zaštitnice Vojne biskupije - poruka vojnog biskupa

Ponedjeljak, 01. 08. 2011.

I ova je godina, bilo po onim sadržajima koji se svake godine iznova žive, bilo po onim događanjima koji su posebnost baš ovog vremena i trenutka, godina milosti Božje za svakog čovjeka. Vjernici to znaju i od toga sa zahvalnošću žive. Među mnogim razlozima, zbog kojih se mi u Ordinarijatu trebamo i možemo radovati, usmjeravam vam pažnju na za nas znakovita događanja. Vjerujem da zajedno s vama, braćo i sestre u Kristu, dijelim neizrecivu radost zbog pohoda Svetoga Oca Hrvatskoj. Jednako tako držim da nam je zajednički ponos što smo već započeli jubilarnu petnaestu godinu od utemeljenja naše biskupije. Godišnjom ćemo proslavom svečano obilježiti blagdan naše zaštitnice Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnoga Zavjeta, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Naša iskrena zahvalnost svoje utemeljenje nalazi u slobodi koju radosno i ponosno živimo prije svega zbog milosti Božje, a odmah potom zbog uloga naših hrabrih branitelja, odanih narodu i domovini.

Još je uvijek u nama svježe sjećanje na posjet pape Benedikta XVI. Domovini i Zagrebu, narodu i Crkvi, vjernicima katolicima i svim ljudima dobre volje. Bogatstvo susreta očitovano u gestama i riječima, učinjenim i izgovorenim, obogaćuje i raduje. U ovom smo posjetu, prije svega doživjeli još jedan izraz naklonosti rimskog prvosvećenika našem narodu i domovini, što tako skladno i upečatljivo iznova potvrđuje stoljetno prijateljstvo Hrvata i Petrovih nasljednika. Papa je to osobno posvjedočio oproštajnim govorom: razlog je moje radosti što sam vidio koliko je danas još uvijek živa kršćanska predaja u vašem narodu. (…) Rukom sam je dotaknuo osobito u toplom dočeku što mi ga je narod iskazao (…) prepoznajući u posjetu Petrova nasljednika, onoga koji dolazi utvrditi braću u vjeri.

Pažljivo smo slušali papine riječi. Vjerujem da ih ozbiljno promišljamo te, temeljem njih, usmjeravamo vlastito djelovanje. Iako bi se mogli i trebali zadržati na svakom detalju iz papinih govora, evociram tek neke naglaske iz njihovih sadržaja.

Govor o savjesti, središnja je tema papina obraćanja okupljenima u Hrvatskom narodnom kazalištu, ali i svima drugima koji su događanje pratili putem TV ekrana, kao i onima koji imaju mudrosti uzeti i čitati zapisani tekst. Savjest je u tom govoru prije svega predstavljena kao traganje za istinom, ali jednako tako i hod u istini, te istinska zauzetost za opće dobro: savjest (...) je temelj slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini (...) Kvaliteta društvenog i građanskog života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovise o tom “kritičkom čimbeniku”, odnosno savjesti, o tome kako je se shvaća i o tome koliko se ulaže u njezino oblikovanje (...) Ako se (...) savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima (...) onda ima nade za budućnost. (...) Oblikovanjem savjesti Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos.

Vjernici (…) su zapravo pozvani da (…) velikodušno žive (…) vodeći se načelima socijalnog nauka Crkve za istinsku laičnost, za socijalnu pravdu, za obranu života i obitelji, za slobodu vjere i odgoja.

U govoru mladima na Trgu bana Josipa Jelačića naglasak je stavljen na otkrivanje smisla postojanja. Papa usmjerava razmišljanje uzimajući citat iz Ivanova Evanđelja u kojem Isus, obraćajući se svojim učenicima pita: Što tražite? (Iv 1, 38) To pitanje, ističe Sveti Otac, nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga (…) da se otvori životu i traži pravi put. Papa jednakom jasnoćom nastavlja: i evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja isto pitanje: Što tražite? (...) Potpuno poštujući vašu slobodu, on se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. (...) Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu!

Usmjerava nas nadalje papa da je na nama, osnaženima ovim prijateljstvom, svjedočiti radost susreta s njim koji (nas) uvijek prati, i zove (…) živjeti u pouzdanju i nadi. Gospodin Isus (…) jasno kaže da hod s njime zahtijeva zalaganje i osobnu žrtvu, ali se isplati!

Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo da ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje.

Slaveći svetu misu na hipodromu, Benedikt XVI. progovara o prevažnoj temi za život Crkve i naroda. Govor o vrijednosti i važnosti obitelji potaknut je koliko slavljenjem Prvoga nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji, toliko, ili štoviše, previranjima na društvenoj i pravnoj podlozi, koja idu više protiv te temeljne institucije negoli u njenu korist. Papa otvoreno upozorava: Moramo nažalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti (…) i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; (...) Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu. Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece. (…) Budite hrabri! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu (…) Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno (…) radujte se (…) otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti (…)

Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi: ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’ (Mt 28, 19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu!

Na kraju svoga pohoda Crkvi hrvatskoj, u govoru pripremljenom za oproštajnu svečanost stoje zapisane riječi: U ovo vrijeme, kad se čini da nedostaju čvrsta i sigurna uporišta, neka kršćani, ujedinjeni “zajedno u Kristu”, ugaonom kamenu, mognu poput duše nacije, nastaviti izgrađivati državu pomažući joj u razvoju i boljitku.

Upravo ove zadnje citirane papine riječi povezuju nas s još jednim radosnim sadržajem koji živimo mi koji pripadamo Ordinarijatu. Naime, povodom jubilarne petnaeste godine od utemeljenja naše biskupije, kao i stjecajem povijesnih okolnosti, naša je radost osnažena činjenicom da je papa Benedikt XVI. blagoslovio kamen temeljac Glavne crkve – katedrale Vojnog ordinarijata. I dok tražimo načine ostvarenja materijalne izgradnje naše crkve, s radošću se sjećamo svih onih koji su tvorili i pridonosili izgradnji vjerničke zajednice pod okriljem Vojnog ordinarijata i njenoj duhovnoj kakvoći. Mislim na sve one neposredne suradnike, svećenike i njihove pomoćnike, djelatnike odjela kao i mnoge druge koji su od prvih dana duhovne skrbi radili na ostvarenju Kraljevstva Božjega među braniteljima, hrvatskim policajcima i vojnicima. Nadasve su mi u mislima i molitvama dobri i dragi ljudi što su stvarali i stvorili uvijete da Crkva u našoj domovini uopće ima mogućnost slobodnog djelovanja. Oni su svojom hrabrošću i žrtvovanjem izborili slobodu naroda, domovine, i svakog dobronamjernog čovjeka u njoj. Zbog njih, vojsku i policiju koje kroče hrvatskim tlom, uistinu ponosni, možemo zvati svojima. Dragi branitelji, čestitam vam vaš i naš blagdan.

Slaveći blagdan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta ne mogu ne podsjetiti vas na riječi blaženog Alojzija Stepinca koje je i papa istakao u zagrebačkoj katedrali pred svećenicima, redovnicima i redovnicama, upućujući ih svima nama: Ili jesmo ili nismo. Što drugo ako ne svjedoci ljepote života u zajedništvu s Gospodinom, koja svoje utemeljenje nalazi upravo u krsnom zavjetu što ga na krštenju u naše ime dadoše naši roditelji i kumovi, a osobito ga potvrdismo primajući sakrament krizme, te ga razvijamo snažeći se Euharistijom i svagdanjim trudom oko dobra u osobnom i zajedničkom, privatnom i profesionalnom životu.

Zazivajući zagovor nebeske zaštitnice našeg Ordinarijata, čiji se blagdan sretno stapa s Danom domovinske zahvalnosti ponavljam papine riječi blagoslova: Neka Djevica Marija bdije nad povijesnim putom naše domovine.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH

U Zagrebu, 2. srpnja 2011., na blagdan Presvetog Srca Marijina