Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

U Biogradu n/m proslavljen blagdan sv. Stošije

Utorak, 16. 01. 2018.

   Dan Grada Biograda n/m i blagdan biogradske nebeske zaštitnice sv. Stošije svečano je proslavljen u ponedjeljak 15. siječnja u župi sv. Stošije u Biogradu n/m. Koncelebrirano misno slavlje u biogradskoj župnoj crkvi sv. Stošije predvodio je msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH. Uz biogradskog župnika msgr. Ivana Mustaća, među svećenicima koncelebrantima bio je i msgr. Juraj Batelja, kanonik zadarskog Stolnog kaptola sv. Stošije. 

„Mučeništvo sv. Stošije svjedoči o snazi i čvrstoći vjere kršćanske zajednice iz trećeg i četvrtog stoljeća u našim krajevima. Podsjeća nas na brojne ranokršćanske svjedoke vjere iz Panonije i Ilirika: Siska, Cibalae (Vinkovci), Srijemske Mitrovice, Salone (Solin), Istre, na prvu evangelizaciju u našim krajevima. Podsjeća na susret antičke filozofije i rimske religije s kršćanskom evanđeoskom porukom. Bio je to susret svjetonazora koji u mnogočemu imaju različite poglede o svijetu, životu i čovjeku. Antički pogled na svijet prožimao je zakonodavstvo i dominirao je u svim strukturama vlasti. Kršćanska poruka je snažna ukoliko je utjelovljena u svakodnevni život kršćana, kako nekad, tako i danas“ rekao je u msgr. Bogdan, istaknuvši da je Crkva od početaka prepoznavala svece koji su kreposno živjeli i život položili za Boga.

„U nevoljama, progonstvima i u svako drugo vrijeme, sveci su svjetionici kršćanskoj zajednici. Ako su oni mogli, zašto ne bismo i mi mogli kršćanski živjeti“ potaknuo je msgr. Bogdan, naglasivši u propovijedi da nas sveci pozivaju da slijedimo Isusa i u današnje doba koje je sve manje sklono Isusovoj poruci. Biskup je rekao da i mi doživljavamo sukob materijalističkog pogleda na svijet i kršćanske objavljene poruke. „Umjesto da se dijaloški traže najbolja rješenja, u zapadnoj kulturi sve više se pribjegava javnom linču kršćanskih svetinja i službenika. Ne biraju se riječi ni sredstva ni metode. U ime slobode govora, sve je glasniji govor mržnje prema kršćanima i Crkvi. Kršćanski vjernik se znao i znat će i s time nositi. Odgovor je uvijek isti: život po vjeri, suobličen Kristu. Svetost života“ poručio je msgr. Bogdan.

Stošijin dosljedan kršćanski život i zauzeto apostolsko djelovanje među kršćanima i poganima nisu mogli biti nezamijećeni, no ona je odoljela kušnji. „Smrtnom presudom uglednoj rimskoj građanki s ostalim kršćanima, vlast je htjela poručiti da nema nikakvog kompromisa s kršćanima. Oni moraju nestati s lica zemlje. Suđenjem svetoj Stošiji osuđeno je daleko više od jednog čovjeka. Osuđena je misao, ideja, poruka, sloboda izbora. Osuđen je kršćanski svjetonazor. Osuđena je jedna Crkva“ naglasio je msgr. Bogdan, dodavši da je glavna krepost sv. Stošije i svih mučenika od starog Rima do danas postojanost, ustrajnost u vjeri do smrti.

„Stošija je bila uvjerena kršćanka. Vjeru je hranila Božjom riječju koju je naviještala u svojoj sredini u zgodno i nezgodno vrijeme. Hrabrila je kršćansku zajednicu pred moćnim Dioklecijanom i drugim silnicima da ustraju u vjeri, jer je znala da neprijatelji Isusove poruke mogu ubiti tijelo ali ne mogu ubiti dušu. ‘Smrću se ljudski život mijenja ali ne oduzima’. Čovjek ima svoj početak ali nema svoga kraja“ rekao je propovjednik. Podsjetio je na misao o mučeništvu umirovljenog pape Benedikta XVI., da mučeništvo nije plod ljudskog napora, nego odgovor na Božju inicijativu i poziv: „Božja milost ne zatire niti guši slobodu onoga koji prigrljuje mučeništvo, nego naprotiv, obogaćuje ga i uzvisuje: mučenik je krajnje slobodna osoba, koja u konačnom činu daruje Bogu sav svoj život te se u najvišem činu vjere, nade i ljubavi, prepušta u ruke svoga Stvoritelja i Otkupitelja; žrtvuje vlastiti život kako bi bio pridružen potpuno Kristovoj žrtvi na križu. Mučeništvo je veliki čin ljubavi u odgovoru na Božju beskrajnu ljubav“.

Istaknuvši da sveci, mučenici nisu prošlost, biskup Bogdan je podsjetio na mučenike biskupe, svećenike i vjernike laike u komunizmu, a sada osobito iz Azije, Bliskog Istoka i Afrike, poput ubojstva 26 koptskih kršćana. Nadahniteljskim primjerom koji zadivljuje spomenuo je  pakistanku Asiu Bibi osuđenu zbog bogohuljenja, koja je pred sucem rekla: ‘Jedini moj zločin, u mojoj velikoj zemlji koju jako volim, jest to što sam katolkinja. Osuđena sam zato što sam kršćanka. Vjerujem u Boga i u Njegovu veliku ljubav. Ako ste me vi osudili na smrt zato što volim Boga, ponosno ću žrtvovati svoj život za Njega’.  

Čestitavši Biograđanima Dan Grada i blagdan njihove zaštitnice za koju su se duhovno pripremali devetnicom, msgr. Bogdan je poželio da sv. Stošija bude nadahnuće za naš kršćanski život i ustrajnost u vjeri u zgodno i nezgodno vrijeme. „Stošija nas potiče i obvezuje  kršćanski živjeti. Pred Bogom i u životu prema Bogu nitko nas ne može zamijeniti, jer nitko umjesto nas ne može za nas vjerovati. Drugi se za nas mogu moliti, ali u konačnici mi smo oni koji odlučujemo o svom životu s Bogom“ rekao je msgr. Bogdan.

Zamolivši Boga da nam da snage život usavršavati u molitvi, sakramentalnom životu i napredovanju u svetosti, biskup Bogdan je poželio da budemo kršćani „po mjeri evanđelja, svjetlo svijeta u sadašnjem vremenu, kao što je bila sv. Stošija u svom vremenu. To će biti najbolja proslava Boga, svetaca i mučenika“.

Vojni ordinarij Bogdan iznio je i biografske podatke o sv. Stošiji: „Anastazija, kćerka Pretestata i supruga Publijeva, usprkos muževoj zabrani i prijetnjama, gorljiva kršćanka posvetila se pomagati kršćanima koji su bili žestoko progonjeni i lišavani osnovnih ljudskih prava. O maltretiranjima sv. Anastazije pisao je sv. Krševan, također zatočen od okrutnog progonitelja kršćana cara Dioklecijana. U svojim pismima bodrio je utamničeni Krševan Anastaziju da ostane vjerna kršćanskim idealima do kraja. Kad je suprug joj Publije premješten u Perziju, Anastazija je bila izolirana u samicu. Tri mjeseca kasnije stigla je vijest o Publijevoj smrti i ona je bila slobodna. Još više se približila kršćanima i pomagala im. Bila je svjedokom mučeničke smrti sv. Krševana. Tri sestre i svećenik Zoilo koje su pokopale Krševanovo tijelo, uhvaćene su i zatvorene. Slijedom događanja s Dioklecijanom, Anastazija je dospjela u Srijemsku Mitrovicu gdje je ostala vjernom i gorljivom kršćankom. Izložena, zbog njene vjere, mnogim porugama, patnjama, mučenjima, s drugim kršćanima ostaje vjerna i neustrašiva. Spomen na svetu Stošiju mučenicu već stoljećima pronosi svijetom slavu drevnog Sirmiuma, Zadra i Biograda na Moru“.(preuzeto sa web stranice Zadarske nadbiskupije)