Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

U Vojnom ordinarijatu izložena slika bl. Ivana Merza autora generala Ante Gotovine

Četvrtak, 03. 12. 2009.

U četvrtak 3. prosinca u Vojnom ordinarijatu izložena je slika bl. Ivana Merza koju je, u Haškom zatvoru, naslikao general Ante Gotovina.

Početkom 2009. iz Postulature bl. Ivana Merza zamolili su generala Gotovinu da naslika portret blaženika. Kao predložak poslana mu je fotografija koja prikazuje blaženika kao mladoga časnika u vojnoj odori za vrijeme I. svjetskoga rata. Portret je predan Postulaturi 5. studenog 2009. Uz njega general je naslikao još jednu sliku koja prikazuje bl. Ivana kao studenta u Beču.

Tumačenje i komentar portreta, umjetničkog rada generala Gotovine, dao je Postulator bl. Ivana Merza p. dr. Božidar Nagy, D.I.

„Imajući u vidu činjenice tko je naslikao portret bl. Merza - a to je hrvatski general, heroj Domovinskog rata, te gdje ga je naslikao - u ćeliji pritvora Haškog suda, i okolnosti u kojima je naslikan - čekanje završetka procesa, sve to daje slici veliku, jedinstvenu i povijesnu vrijednost.

Osim prvotnog sadržaja slike tj. bl. Ivana Merza, na slici se mogu iščitati i mnogi elementi iz života i trenutne situacije generala Gotovine.

Prvi dojam koji se stječe kad se slika pogleda jest realnost i ozbiljnost životne situacije, konkretno rata i njegovih posljedica. Izbor boja koje okružuju lik Blaženika kao i one kojima je prikazan sugeriraju vojni ambijent. Prostor u kojem se bl. Merz nalazi podsjeća na zatvorsku ćeliju (bl. Merz je i sam još kao pitomac Vojne akademije nepravedno proveo nekoliko dana u zatvoru). S desne strane se vidi dio okrvavljenog raspela - znak prisutnosti patnje i trpljenja u životu bl. Ivana Merza koju je proživio u ratu, a koja je uzrokovala njegovo duboko obraćenje Bogu. Dakle, patnja nije bezizlazna ni crna, nije ispred njega nego iza njegovih leđa, već je otkupljena i osmišljena Kristovim križem. S lijeve strane u gornjem kutu vidi se mali prozorčić kroz koji dolazi svjetlo. Bl. Merz je okrenut prema tome prozorčiću. Svjetlo sugerira Kristovo uskrsnuće, oslobođenje, Božje spasenje i njegov božanski život i sve ono što slijedi nakon Velikog petka. Dakle s patnjom kroz koju je prošao i koja je još prisutna u njegovu životu bl. Merz se na njoj ne zaustavlja, niti ona njega zaustavlja nego ide prema božanskom svjetlu i životu.

Premda je tijelom usmjeren prema svjetlu bl. Ivan je glavu za trenutak okrenuo i gleda u publiku, prema onima koji ga promatraju, zaustavljen na moment u sadašnjosti na prolazu između Križa i Uskrsnuća. Na licu bl. Merza možemo pročitati svu patnju ratnih strahota kroz koje je prošao, surovost ljudske zloće i nepravde što je proživio - sve to ostavlja trag na njegovom izrazu lica. Osjeća se da je pogođen, žalostan i zgrožen nad ljudskim zlom ali ne očajava, ne ostaje u beznađu.

Znajući autora, te gdje, kada i u kakvim je okolnostima naslikan portret bl. Merza ne možemo se oteti dojmu da je umjetnik, svjesno ili nesvjesno, kroz lik bl. Ivana Merza smještenog u prostor zatvorske ćelije izrazio također i sebe i svoje duševno stanje. Ostavio nam je trag svoje trenutne situacije, svoga duševnog stanja, a u samom licu bl. Ivana Merza možemo čitati i njegovu patnju zbog pretrpljenih i još uvijek trpećih nepravdi nanesenih mu od tzv. “međunarodne pravde”. Međutim, kroz svetački lik bl. Ivana s kojim se general preko ove slike duhom identificira, on ne gubi nadu, zajedno s njime ide prema Božjem svjetlu, prema slobodi koju jedino Bog daje.

Generale, hvala Vam za sve što ste učinili i trpjeli za slobodu hrvatskog naroda na što će nas uvijek podsjećati i ovo vaše jedinstveno umjetničko djelo, tako bogato duhovnom porukom.”