Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

U Žutoj Lokvi komemoracija i misa za poginule branitelje

Srijeda, 24. 08. 2016.

U Žutoj Lokvi nedaleko od Brinja, ispred spomen-kapele podignute na mjestu stradanja četvorice hrvatskih policajaca, održana je komemoracija u povodu 25. obljetnice njihove pogibije. Nakon svečanog polaganja vijenaca i prinošenja svijeća, slavljena je misa zadušnica za poginule policajce. Euharistijsko slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a uz njega su u koncelebraciji bili brinjski župnik Pejo Ivkić, generalni vikar Vojne biskupije o. Jakov Mamić, policijski kapelan iz Gospića vlč. Ivan Blaževac te biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić. Prije samoga slavlja vlč. Ivkić je pozdravio biskupa i svećenike, kao i okupljene, među kojima posebno obitelji poginulih policajaca, policajca Darka Murata te Josu Nikšića iz Kompolja. 24. kolovoza 1991. iz zasjede ubijeni su policajci: Dragutin Toljan, Milan Vranić, Vinko Krznarić i Zdravko Vuković.

U prigodnoj homiliji, biskup je najprije istaknuo da se spominjemo mučkog stradanja mladih ljudi, koje se zbilo prije 25 godina, ali je zasigurno još sve svježe i živo u sjećanju njihovih obitelji, njihovih kolega i prijatelja, ljudi ovoga kraja. "Bila su to užasno teška vremena, vremena progonstva i patnji, nasilja i zločina. Nakon 25 godina spominjemo se tih vremena sa žalošću jer je izgubljeno puno mladih života, ali i s ponosom. Jest da su to bila ekstremno teška vremena, ali baš su ta teška vremena ona u kojima izbije i iziđe iz čovjeka ili ono što je najljepše i najplemenitije ili ono što je najgore ili najbjednije", rekao je mons. Križić, ističući da mi danas, koliko god ne možemo potisnuti žalost zbog stradanja onih mladih ljudi, osjećamo i ponos zbog onog lijepog i plemenitog što nam je njihov život podario i ostavio. "Njihova žrtva i njihov primjer nas oplemenjuje ako to znamo promatrati u svjetlu njihova dara koji su nam darovali za uzvišene ideale slobode i dostojanstva. Dali su maksimum, zapravo sve, jer su dali svoje živote. Svi znademo da je u tom vremenu biti vojnik ili policajac značilo staviti maksimalno na rizik svoj vlastiti život. To su mogli samo hrabri ljudi, ljudi velikih ideala."

U nastavku propovijedi biskup je podsjetio na evanđeoski misni ulomak u kojem Isus govori o nužnosti "izgubiti život". To nema značenje izgubiti život bez veze, uludo, ili ne daj Bože samoubojstvom, naglasio je biskup Zdenko, nego za velike ideale, iz ljubavi prema čovjeku, narodu, domovini. Potom je protumačio što nam Isus želi reći riječima: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga!" Ima mnogih koji nažalost "žele svoje živote 'spašavati' izbjegavajući sve ono što je teško, što je zahtjevno, sve ono što traži napore i žrtve. Mnogi misle da će spasiti svoj život tražeći komotnost, komfor, obilje, živeći egoizam, živeći samo za sebe bez obzira na druge. Po Isusu, život se tako ne spašava nego naprotiv gubi, prosipa, osiromašuje."

U tome smislu, nastavio je biskup, "i u ono ratno vrijeme znamo koliki su pobjegli ili se stavili na sigurno, na jedan ili drugi način, da sačuvaju svoje života. Koliki su, opet, to vrijeme patnje mnogih koristili za osobne interese, za svoje probitke. Dok su mnogi ginuli, znamo da su se istovremeno i mnogi bogatili. U takvom stečenom bogatstvu sigurno nema sreće niti blagoslova. Takvi mogu postati bogati novcem, ali ne životom, ne ljudskim vrijednostima, a opet bez ovoga se ne može biti istinski sretan i sve bogatstvo im taj osjećaj neće dati. Najveće bogatstvo čovjek nosi u sebi, u svojoj nutrini, a ako je tu praznina ona se ničim ne može ispuniti ili nadomjestiti. Isus u tom smislu i postavlja pitanje: 'Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi, ili sebi naudi?' Nažalost, mnogi nisu niti svjesni da su, unatoč velikim materijalnim dobrima koje su stekli, sami sebe izgubili, sebe su zapustili, i tako ostali prazni ljudskim i duhovnim vrijednostima, i u tom smislu su postali puka duhovna sirotinja. Ono smo što smo i što nosimo u svome srcu. Sva materijalna dobra ne mogu ispuniti ponor unutarnje praznine i zato ne mogu dati osjećaj sreće."

Na kraju je biskup Križić istaknuo kako je žalosno danas čuti neke branitelje koji nose teške fizičke i psihičke posljedice iz Domovinskog rata, a koji su se razočarali načinom na koji nam društvo funkcionira kada je riječ o pravednosti, solidarnosti, dostojanstvu, pa se pitaju: "Zašto smo mi žrtvovali svoje živote i najljepše dane svoga života?"

Stoga, nastavio je biskup, "ne smijemo zaboravitiove naše žrtve jer ćemo ih tako mi ubiti po drugi put, ali i ubiti svoju vlastitu narodnu budućnost" te zaključio zahvalom obiteljima poginulih policajaca koji su ih darovali domovini i prikazali na njezin oltar.