Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Uskrs u Vojnom ordinarijatu

Nedjelja, 09. 04. 2023.

Na Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega – najveći kršćanski blagdan, 9. travnja,  euharistijsko slavlje u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru predvodio je vojni biskup msgr. Jure Bogdan. U zajedništvu s njime bili su vojni biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo i biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH don Slavko Rajič.

Nakon  što je navješteno Evanđelje o Isusovu uskrsnuću, don Marko uputio je prigodnu homiliju: „Liturgija na nedjelju Gospodinova uskrsnuća u Evanđelju koje smo slušali govori nam o događaju uskrsnuća koji kao glavne likove ima tri svjedoka: Magdalenu, apostola Ivana i apostola Petra. Čudno, među ovim likovima nema Majke Božje, Isusove majke, majke Raspetoga. Ona ne hrli prema grobnom mjestu, ona je puna nade jer je u svom srcu čuvala riječi svoga Sina. Naprotiv, oni koji hrle na grob su pritisnuti žalošću. Nitko od njih još ne vjeruje u uskrsnuće. Prva reakcija pred praznim grobom bila je pomisao na krađu Isusova tijela... Oni hrle na grob ne kako bi potvrdili uskrsnuće, već da bi se uvjerili u krađu Isusova tijela.“

„Dok hrle prema grobu, najednom će postati vjerni. Prijelaz od nevjere do vjere je vrlo neposredan da bi ga mogli objasniti. On je djelo milosti koja djeluje prema Božjem vremenu. Božje vrijeme je ono od stvaranja iz ničega, ono, dakle, može mijenjati smjer jednoga života te obratiti savjest u jednom jedinom trenutku. Trčanje svjedoka možemo smatrati putem vjere, on polazi od jednostavnog promatranja odvaljene grobne stijene, do gledanja složenih plahti, do osobnog razmatranja koje izvire iz vjere, koja će se usavršiti razumijevanjem Pisama. To nam daje shvatiti da kada gledamo 'Božjim očima' opažamo klicu života i u poljima smrti. Naime, kršćanska vjera ispovijeda i vjeruje u uskrsnuće promatrajući znakove smrti (...) Sveti Pavao nas opominje da tražimo 's onu stranu'. Zemaljsko gledanje u materijalno blagostanje prisiljavaju nas da gledamo dolje a zaboravljamo nebo. Uskrs, naprotiv, potiče da gledamo prema gore, u vis, u nebo gdje postojano prebiva naše spasenje.“

„Zadaća kršćana je da generacijama koje slijede dadnu razloge života i nade... Ova zadaća je, ipak, opterećena teškim upitima: je li moguće dati nadu obiteljima stradalih i ubijenih? Tolikim roditeljima, očajnim zbog postupaka njihove djece? Tolikim mladima koji nemaju zaposlenja te gube vjeru u nadu? Tolikim obiteljima pogođenima siromaštvom i bolešću? Popis zala ovoga svijeta je vrlo dug. On može stvoriti unutarnju muku...“ istaknuo je don Marko ali i zaključio da je kršćanin „onaj koji se nada i živi paradoks da je na ovom svijetu, ali ne i od ovoga svijeta, te živeći ga priopćava drugima ljepotu života skrivenoga u Kristu. Kršćanska nada je daleko od nejasnog osjećaja da će sve biti dobro i da će zlo biti pobjeđeno a teškoće prije i li kasnije nestati; ona je pogled koji zna prijeći s onu stranu smrti a da je ne izbjegava već joj daje značenje u svjetlu Isusova uskrsnuća. Kao vjernici smo pozvani biti uvjereni i vjerni donositelji ove nebeske nade.“

Na kraju svete mise, poslije blagoslova hrane, biskup Bogdan čestitao je Uskrs svim prisutnim vjernicima.