Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

XI. pokrajinsko hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja Gospi Sinjskoj

Petak, 25. 07. 2025.

U petak 25. srpnja 2025., na blagdan sv. Jakova apostola, i ove su godine katolički vjernici pripadnici Hrvatske vojske, policije, hrvatski branitelji i vatrogasci hodočastili u najsvetije mjesto Cetinske krajine, u Gospino svetište u Sinju gdje se iz godine u godinu, još tamo od 1715. i pobjede malobrojne postrojbe hrvatskih vojnika nad Turcima, stječu mnogi vjernici kako bi pred slikom Gospe od Milosti zahvalili Bogu i Isusovoj Majci Mariji za sva primljena dobročinstva te molili za milost i pomoć u svome životu.

Jedanesto pokrajinsko hodočašće - posebno jer se odvilo u Jubilejskoj svetoj godini 2025. s čime je bio povezan i jubilejski oprost kojeg su mogli zadobiti hodočasnici u Sinj – okupilo je ove godine hrvatske vojnike iz svih grana Oružanih snaga, od Dubrovnika do Zadra, policijske službenike iz policijskih uprava splitsko-dalmatinske, dubrovačko-neretvanske, zadarske i šibensko-kninske, hrvatske branitelje, pravosudne policajce, hrvatske vatrogasce, pripadnike Civilne zaštite, Hrvatskog crvenog križa i povijesnih postrojbi Hrvatske vojske (Društvo Poljičana sveti Jure – Priko; Hajdučka družina Mijata Tomića), članove Viteškog alkarskog društva Sinj. Zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća bio je brigadir Ivan Kotromanović, dok je zapovjednik hodočašća za MUP bio Ivica Franić.

Na hodočašću su sudjelovali i potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, zapovjednici i časnici Hrvatske vojske, načelnici i zapovjednici policije, gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj, gradonačelnik Grada Trilja Ivan Bugarin, drugi hodočasnici i vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.

Ovogodišnje hodočašće započelo je okupljanjem hodočasnika ispred franjevačkog samostana u Sinju. Već u 8.30 ujutro pa sve do kraja svete Mise bilo je moguće pristupiti sakramentu pomirenja u ispovjednom prostoru. Svečana ulazna procesija krenula je u 10.15 sati iz samostanskog dvorišta do bazilike Gospe Sinjske. Otvorio je je biskupov blagoslov te podjela krunica svim hodočasnicima. Procesiju je glazbeno pratio Orkestar Hrvatske ratne mornarice. U 10.30 sati koncelebriranu svetu Misu predslavio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, u zajedništvu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u RH Ilijom Jakovljevićem, gvardijanom i upraviteljem sinjskog Svetišta fra Marinkom Vukmanom OFM, biskupskim vikarom za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi Franom Musićem, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH Slavkom Rajičem, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima. Zapovjednici hodočašća na početku svete mise upalili su zavjetnu svijeću hodočašća. Gvardijan samostana u Sinju fra Markinko Vukman pozdravio je sve okupljene i zaželio dobrodošlicu.

„U ovoj svetoj jubilarnoj hrvatskoj godini – 1100. godini Hrvatskoga kraljevstva i Splitskih sabora, kao hodočasnici nade – istaknuo je fra Marinko - želimo radosno i skrušeno sudjelovati na euharistijskom slavlju Pokrajinskoga hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja. U godini kada se navršava tristo i deset vijeka od slavne pobjede u Sinju, kada se Alka i Velika Gospa susreću u istome srcu naroda, franjevački samostan otvara vrata svim tražiteljima, hodočasnicima, dušama koje dolaze zahvaliti, moliti, preporučiti se i obnoviti. Želimo i danas u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske moliti za prestanak ratova, za mir među narodima, za mir i zajedništvo u našoj hrvatskoj domovini svjesni da slogu i zajedništvo možemo graditi i čuvati samo s Božjim blagoslovom i Gospinim zagovorom. Prisjećamo se danas i svih onih koji su dali svoje živote za obranu drage domovine i invalida Domovinskog rata. Njihova žrtva i ljubav obvezuju nas da nikada svoje poslanje i svoju domovinu Hrvatsku ne iznevjerimo. Dao dobri Bog da nam ovo hodočašće bude blagoslovljeno i plodonosno. Neka nas na ovome putu prati zagovor najvjernije odvjetnice – Kraljice Hrvata.“

Vojni ordinarij mons. Bogdan u svojoj je propovijedi među ostalim istaknuo i sljedeće: „Crkva danas slavi blagdan sv. Jakova apostola, zaštitnika hodočasnika. Sveti Jakov apostol i brat mu Ivan, sinovi  Zebedejevi, istaknuti  su Isusovi učenici. Sv. Jakova spominje se u posebnim trenutcima Isusova života: preobraženje, Getsemani. Bio je odan Isusu  ali i vrlo ambiciozan zajedno sa svojim bratom i majkom. Evanđelje blagdana sv. Jakova donosi nam zanimljivu zgodu koja nas, s jedne strane iznenađuje, s druge pak i ne: čudi nas pomalo odvažnost ove majke koja Isusu pristupa skupa sa svojim sinovima Jakovom i Ivanom, pada ničice pred Isusom i moli ga da njih dvojicu, njezine sinove dobro osigura, da im u njegovu Kraljevstvu dodijeli dobre, ugledne i časne položaje. Očito da i ona zajedno s njima ali i drugim učenicima, Isusa vidi kao političkog Mesiju, moćnika, kralja. S druge pak strane i ne čudi nas: majka kao i svaka majka, za svoju djecu želi ono najbolje. Njoj nije problem pasti ničice pred Isusa i hrabro ga moliti za svoju djecu, za osiguranje njihove budućnost, za njihovu dobru egzistenciju: 'Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.'  (Mt 20, 21) Koje god osjećaje budila u nama ova zgoda, toj hrabroj  i zabrinutoj majci sinova Zebedejevih dugujemo zahvalnost jer je njezin upit bio povodom Isusu da svojim učenicima, nama danas i ljudima svih vremena dade jasan i nedvosmislen  odgovor o tomu što zapravo znači njega nasljedovati, poći za njim, biti Isusov učenik, biti kršćanin. Isus, nakon što je čuo, majčinu želju sa sinovima, vrlo jasno kaže: 'Ne znate što ištete.' A zatim odgovara protupitanjem i poukom: 'Možete li piti čašu koju ću ja piti?' Kažu mu: 'Možemo!' A on im reče: 'Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.' (Mt 20, 22-23). Draga braćo i sestre, promatrati život s Isusom kao šansu za dobar vlastiti probitak, za dobro egzistencijalno osiguranje, štoviše za izvrstan položaj koji donosi ugled, vlast i moć, doista predstavlja veliko nepoznavanje Isusa! To je plod velikog nepoznavanja i Isusa i onoga što on naviješta i što on od nas koji smo njegovi učenici, kršćani, traži. A On zahtjeva da pijemo njegovu čašu, kalež, tj. da dijelimo njegovu sudbinu.“

„Draga braćo i sestre – nastavio je nadalje mons. Bogdan -  Mi smo kršćani, kršteni u njegovo ime, milosno, sakramentalno, ontološki povezani s njim! Da bismo mogli tako živjeti potrebno je, svakodnevno, svijesno, slobodno i odvažno, živjeti u Božjoj prisutnosti, u dubokoj povezanosti s njime. Svim svojim bićem, svatko u svome zvanju i poslanju! Tako smo onda poput stabla čvrsto ukorijenjena u plodno zemljano tlo, koje iz korijena izrasta, crpi snagu, životne sokove, stremi prema suncu, prema gore, prema životu! Crpimo životne evanđeoske sokove koji nas napajaju pravom i živom energijom, snagom. S druge strane, takva nas povezanost s Isusom - ukorijenjenost u njega, čuva od logike suprotne Evanđelju, a to je život bez ljubavi i poštovanja drugoga, nadahnuta vlastitim probitcima, traženja uspona i časti, moći i ugleda. Često, vrlo često, na račun i štetu drugoga! To je zlo! To je grijeh! To je suprotno Isusovu nauku. To nas dehumanizira! I ne možemo u Božjim očima izvršiti svoje ljudsko poslanje, ostvariti se u punini! Od te zaraze, od te duhovne bedrenice, čuva i brani naša iskrena povezanost s Isusom u poniznoj vjeri. Tu nam pomaže redovna molitva, razmatranje Božje riječi, sakramentalni život, sveta ispovijed, osobna samoprijegorna žrtva, darivanje. Kad je korijen stabla zdrav, čvrst, duboko u zemlju ukorijenjen bez obzira na tlo u kojemu jest, sve su predispozicije da i stablo bude zdravo.  Kad se u korijen uvuče crv, onda cijelo stablo - i deblo i grane, ogranci i grančice, polagano  obolijevaju, sahnu i umiru. Onda ih oluje ovoga svijeta lako bacaju ovamo i onamo, lome, krše, iskorjenjuju…“

Biskup je zaključio svoju propovijed riječima kako je ovo hodočašće prigoda preispitati se ima li u našim životima nešto nezdravo, trulo, pokvareno što treba ozdraviti Božja milost: „Draga braćo i sestre. Ovo naše hodočašće prigoda je da se preispitamo ima li štogod u mome životu štogod od crva koji se uvukao u temelje moje ljudskosti, moga ljudskoga identiteta, koji polagano crpi, nagriza, i oduzima zdrave životne sokove moje dobrote, kršćanskog altruizma... Taj crv polako ali sigurno nagriza stablo našeg života rastačući nas u svim našim odnosima: i onomu prema Bogu i onomu prema nama samima, i onomu prema našim bližnjim  u našim  obiteljskim odnosima, u našim profesionalnim i kolegijalnim odnosima, u našim prijateljskim odnosima? Ako toga ima, onda uočimo to i sanirajmo već danas u ovoj prigodi, u sakramentu svete ispovijedi, u pobožnoj molitvi i odluci da ćemo se, s Božjom pomoću truditi i boriti biti u svim našim odnosima bolji: biti više Božji, a onda zasigurno i više humaniji!“

Na kraju svete mise biskup Bogdan predvodio je pred njezinim oltarom, posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj moleći: „(...) Presveta Djevice! Čudotvorna Gospe Sinjska! Gospe od milosti!  Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu nasljedniku, u zajedništvu Katoličke Crkve! U čvrstoj i nepokolebljivoj vjernosti,  Djevice Vjerna i Majko Divna! Primi u svoje Srce  naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje. Vodi nas u svjetlosti Tvoga Sina u vječnu Ljubav Presvetog Trojstva, gdje će biti otrte sve suze, 'te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli, više neće biti' (Otk 21, 4). Najvjernija odvjetnice Hrvatske, velika zagovornice sinova ljudskih, to te molimo! Amen! Amen! Amen!“. Uslijedila je zatim odmah pjesma iz usta i srdaca svih nazočnih svima draga pjesma „Čuj nas, Majko“

Poslije svete mise hodočasnici su imali prigodu za zajedničko druženje u samostanskom dvorištu i vrijeme za osobnu pobožnost u Gospinu  svetištu.

Jedinstven ambijent Gospina svetišta, sabranost, molitva i pjesma… Vrijeme za zajedničku osobnu pobožnost, raznolikost i ljepota znakovlja na odorama i zastava. Još više, radost na licima i ove godine su učinile ovo hodočašće privlačnim i dragim, doista jedinstvenim. Iz godine u godinu, već jedanaesti put za redom, ovo je hodočašće odisalo uzvušenim ozračjem, pod dragim pogledom i moćnom zaštitom Majke od Milosti.

Foto: HRZ