Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Zadušnica za hrvatske branitelje i sve pokojne iz Vojne biskupije u Svetoj Mati Slobode

Petak, 31. 10. 2025.

Povodom slavlja svetkovine Svih Svetih i Dušnoga dana, u petak 31. listopada, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan služio je svetu misu zadušnicu u crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, za sve poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje, sve civilne žrtve Domovinskog rata, za sve vjerne mrtve iz Vojne biskupije. U zajedništvu s vojnim ordinarijem bili su generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević, župnik Župe Duha Svetoga don Pejo Orkić SDB, biskupski vikari za pastoral MORH-a i MUP-a i drugi vojni i policijski kapelani.

U misnom slavlju sudjelovali su potpredsjednik Vlade RH i mininistar hrvatskih branitelja Tomo Medved, državni tajnik MORH-a Branko Hrg, državni tajnik MUP-a Tomislav Bilandžić, načelnik Operativne uprave GS OS RH brigadni general Ivan Raos, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadir Krešimir Ražov, pomoćnik glavnog ravnatelja policije Miljenko Radnić, ostali predstavnici i pripadnici policije, časnici i pripadnici Hrvatske vojske, policijski polaznici i kadeti HV, hrvatski branitelji, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih i nestalih branitelja, župljani Župe Duha Svetoga i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.

U svome uvodnome obraćanju vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan pozdravio je sve okupljene rekavši: „Svake godine o Dušnome danu okupljamo se u crkvu Sveta Mati Slobode i molimo za poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje, za sve civilne žrtve rata i poraća, za sve pokojne iz naše Vojno-redarstvene biskupije. (...) Spomen svih vjernih mrtvih snažno nas podsjeća da je smrt trajna i neizbježna činjenica za svako ljudsko biće. Njezino polagano očitovanje kroz bolest i starost, njezina brutalna prisutnost u raznim nezgdama i katastrofama, njezino očitovanje u svemu što je negiranje života, jedan je od najdubljih problema ljudske zajednice, najveća nepoznanica ljudskog života i čovjekova postojanja. I to je stvarnost koju živimo svaki dan i na svakome mjestu. A život bez vremenskih okvira duboka je težnja koju nosimo u svome biću.“

U propovijedi je biskup Bogdan protumačio misna čitanja (Mudr 3,1-9; Otk 21, 1-5a.6b-7; Mt 5,1-12a) koja govore o zagrobnom životu i o nadi uskrsnuća: „Knjiga Mudrosti izražava vjeru Židova neposredno prije Kristova dolaska. Izabrani narod je bio podvrgnut progonima i, nažalost, među njima je bilo onih koji su se odrekli vjere i koji su sudjelovali u progonu svojih sunarodnjaka. Knjiga Mudrosti odražava tu situaciju i proglašava: 'Duše su pravednika u ruci Božjoj'. (Mudr 3,1) Riječ je o pravednicima koji su bili progonjeni i ubijeni od strane onih koji ih nisu podnosili. Tekst konstatira: 'U očima bezbožnika čini se da oni umiru; i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru'(Mudr 3,2-3) Naime, umrijeti u progonu, u ponižavajućim okolnostima, čini se kao nesreća, ima izgled konačnog poraza, propasti... Biblijski autor Duhom Božjim vođen nadahnut obznanjuje: 'Ali oni su u miru. Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.' U ovome čitanju nalazimo Božje obećanje uskrsnuća... Tako nas prvo čitanje poziva na duboku vjeru. Smrt sama po sebi je mračan događaj, ali smrt Isusa je ovaj događaj pretvorila u put prema punom svjetlu. Stoga, kada mislimo na naše drage pokojne, ne smijemo biti neutješni, u tuzi bez nade... Sasvim je naravno da smo obuzeti žalošću i tugom zbog rastanka od njih. To je ljudski. Opasno je i nije nikako dobro ako li čovjek izgubi ljudske osjećaje... Ipak biblijska Objava nas poučava, a iza nje stoji božanski autoritet, da mi u ovome svijetu i životu trebamo živjeti u vjeri i nadi da su naši preminuli smrću učinili korak prema vječnoj sreći, prema zajedništvu života s Bogom.“

„U drugom čitanju, Otkrivenje nam otvara divna obzorja. Riječ je o potpunom preokretu situacije: umjesto stanja punog žalosti, borbe, suza, smrti i tugovanja, ovdje imamo sveti grad, novi Jeruzalem, koji silazi s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena za svog muža. Ovaj novi Jeruzalem označava zajedništvo svih vjernika s Gospodinom. Govori se o 'Šatoru Božjem s ljudima' (Otk 21,3): 'On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima' (Otk 21,3). Bog donosi savršenu sreću: 'Otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu'. (Otk 21,4) No, da bismo to postigli, moramo se boriti na zemlji i biti pobjednici. Bog obećava: 'To će biti baština pobjednikova' (Otk 21,7).“

„U Evanđelju, Blaženstva idu u istom smjeru, jer obećavaju vjernicima da će biti utješeni, da će posjedovati zemlju, da će se nasititi, da će naći milosrđe i da će Boga gledati. Isus proglašava ovu poruku velike nade na početku svog služenja. Time otvara perspektivu blaženstva: Bog, koji je toliko dobar, stvorio nas je za sreću. U isto vrijeme, Isus nam pokazuje koji je put do te sreće: put ljubavi, a ne egoizma. Dakle, ako želimo u potpunosti uživati vječnu radost nakon smrti, moramo živjeti zemaljski život prema načelima koja nam ovdje pokazuje Isus. Prvo načelo je nutarnja sloboda - nenavezanost na materijalno bogastvo: ne smijemo vezati svoje srce za njih. Drugo, treba prihvatiti životne kušnje s živom nadom u Boga. Kušnje su za nas neizbježne; one su također nužne za naš duhovni napredak. Moramo ih prihvatiti, proživjeti ih u nadi. Isus kaže: 'Blago ožalošćenima, oni će se utješiti'. I apostol Petar nas poziva da budemo ispunjeni radošću kada sudjelujemo u Kristovim patnjama, jer to je najsigurniji put prema savršenoj utjehi (usp. 1 Pt 1,3-9).“

Među zadnjim blaženstvima Isus govori blago čistima srcem, biskup Bogdan u tom je smislu protumačio: „Nisu fizičke oči te koje mogu vidjeti Boga, nego oči srca. Da bismo 'vidjeli' Boga, potrebno je da srce bude čisto, to jest, da nije zamagljeno egoizmom, potragom za zadovoljstvima nedostojnim kršćanskog poziva. Potrebno je da srce bude stvarno usmjereno prema velikodušnosti, nesebičnosti i iskrenoj ljubavi. Tako postaje sposobno vidjeti Boga.“

Biskup Bogdan istaknuo je kako moramo sav svoj vjernički život usmjeriti prema programu blaženstava ukoliko želimo pripsjeti u vječno blaženstvo.

Na kraju propovijedi, biskup je na temelju hrvatskog vojničkog pozdrava „Domovini vjerni“, potaknuo okupljene da kao kršćanski vjernici također usvojimo stav i načelo: „Nebeskoj domovini vjerni!“

Nakon mise zajedničko izaslanstvo Ministarstva obrane, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova položilo je vijenac i zapalilo svijeće kod spomen obilježja „Pieta Croatica“. Biskup Bogdan je predvodio molitvu za pokojne.