Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Započela Godina vjere u Vojnoj biskupiji

Utorak, 04. 12. 2012.

tekst: M. Nikolić; foto: M. Čobanović

Misnim slavljem koje je 4. prosinca u kapeli Policijske akademije u Zagrebu predvodio vojni biskup Juraj Jezerinac započela je Godina vjere u Vojnoj biskupiji. U koncelebraciji su bili generalni vikar o. Jakov Mamić i pastoralni vikar don Josip Stanić te vojni i policijski kapelani, a na misi su sudjelovali djelatnici Odjela MORH-a i MUP-a za suradnju s Vojnim ordinarijatom, pomoćnica ministra MORH-a za ljudske resurse Sunčana Vukelić, zamjenik ministra MUP-a Evelin Tonković, djelatnici i polaznici Policijske akademije.

Govoreći o Godini vjere, biskup Jezerinac u homiliji je okupljenima poručio kako ne mogu živjeti kao da nisu kršćani. „Ne možemo živjeti kao da Boga nema. Ne možemo živjeti kao da nismo krštenjem postali novi ljudi kakve svijet ne može roditi. U nama je snaga Božja kojom možemo pobjeđivati beznađe i zlo u sebi i oko sebe, to je vjera naša. Svjesni smo, kako vi mladi tako i oni koja o vama vode brigu, da je vjera danas u velikim iskušenjima: društvo u kojemu se krećemo samo je naizgled „kršćansko"; mentalitet koji nas obuzima i prožima sve više je poganski: u izboru i ponudi vrednota, u stilu života, u nadama koje zasađuje u naše duše i stavlja u naše ciljeve. Korijeni obiteljskog sklada i povjerenja dobro su nagriženi i kao da ne nalaze više sokove od kojih stablo obitelji može izrastati u zajednicu ljubavi i sklada. Etika i moral koji odgajaju za krepost osobe i društva, svode se velikim dijelom na neposredne interese i nastoje prepoznati u svemu crtu koristoljubivosti i užitka", rekao je biskup Jezerinac te podsjetio kako Godina vjere nameće neodgodiv zadatak: posvetiti se ozbiljnom ispitu vjere.

Biskup Jezerinac okupljenima na misi je također poručio: „Ne bojte se biti kršćani. Vi imate pravo i dužnost biti kršćani, a ovo društvo, kao i vaša formativna sredina, to pravo će vam rado osigurati. Nitko vas neće zbog toga diskriminirati, a niti ćete vi u ime vjere nanositi nepravdu i omalovažavanje bilo kome. Otvorite se, stoga, snazi vjere i pružite joj svoje ruke, svoje srce, svoju pamet i svoju savjest i vidjet ćete kako je svijet i čovjek što ga vjerom gradite posve nov".

Homilija vojnog ordinarija

Poštovana braćo i sestre,

Današnjom svetom misom otvaram Godinu vjere u Vojnom ordinarijatu, biskupiji koja obuhvaća katolike vjernike u hrvatskoj vojsci i policiji, sve vaše obitelji i djelatnike u Ministarstvu Obrane i Unutarnjih poslova. Papa Benedikt XVI., povodom 50. Obljetnice otvorenja Drugog Vatikanskog koncila i 20. obljetnice objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve, svojim Apostolskim pismom „Porta Fidei“ („Vrata Vjere“) pozvao je cijelu Katoličku crkvu da se u vremenu od 11. listopada ove godine (2012) do 24. studenoga slijedeće godine (2013) intenzivnije posvetimo razmišljanju i molitvi o smislu i snazi naše vjere u Boga, Oca svih ljudi, u Isusa Krista, Sina Božjega i čovjekova Spasitelja, u Duha Svetoga, o izvoru Ljubavi Božje za čovjeka danas. Zato, otvoriti Godinu vjere, znači sve više i sve svjesnije uzimati odgovornost za svoj kršćanski identitet u ovom vremenu, u kojemu Bog računa s nama kao vjernicima i svjedocima Isusa Krista u svijetu. A iznad svega znači otvarati se milosti vjere i dopuštati da nas vjera prosvjetljuje i oslobađa.

U svojoj propovijedi prilikom otvaranja Godine vjere, Sveti Otac papa, Benedikt XVI, osobito je istakao želju da stupimo u prijateljstvo s Isusom Kristom. Ponovio je riječi Pape Ivana Pavla II da se „Tek u prijateljevanju s Isusom otvaraju prava vrata života. Tek se u prijateljstvu s Isusom Kristom otkrivaju neslućene mogućnosti našeg ljudskog bića. Tek se u prijateljevanju s Isusom otkriva što je istinski lijepo i oslobađajuće. Ništa Isus, naglašava papa, ne uzima, nego sve daje, a tko mu se povjeri uzvraća stostruko svime“ (T. Pervan, Dva svijeta, str. 123).

Godina vjere za nas katolike prilika je da se intenzivnije okrenemo propitkivanju samoga sebe danas, kad više nisam dijete, što znači da sam kršten „… u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“? Što mi danas znači ona bijela haljinica položena na mene s riječima „…postao si novo stvorenje i u Krista si se odjenuo. Primi stoga bijelu haljinu. Neokaljanu je donesi pred sud Gospodina našega Isusa Krista da imaš život vječni“? Što mi danas znači ona upaljena svijeća koju su moji roditelji i kup umjesto mene primili i slušali riječi: „…Postao si svjetlo u Kristu. Uvijek živi kao dijete svjetla…“? Što mi danas govore pitanja i odgovori što su ih u mojem krštenju moji roditelji čuli i umjesto mene odgovorili: „Odričeš li se sotone i svih djela i zavođenja njegovih“? na što oni odgovoriše: „Odričem“? Ili drugi njihov odgovor kojim zrelo i odgovorno umjesto mene djeteta ispovjediše želju da u budućnosti budem Isusov učenik: „Vjerujem u Boga Oca, Vjerujem u Sina Božjega, Vjerujem u Duha Svetoga, Vjerujem u Crkvu Katoličku, Vjerujem u oproštenje grijeha, Vjerujem u uskrsnuće tijela, Vjerujem u život vječni“? Braćo i sestre, postoji čitav niz pitanja povezanih s mojim krštenjem na koja bih u ovoj Godini vjere morao dati svoj osobni odgovor, jer ne mogu danas kao odrasli čovjek živjeti od vjere svojeg djetinjstva. Moja dob danas ima pravo na adekvatan govor vjere ovoj dobi.

Dragi vjernici, osobito vi mladi kršćani, Godina vjere za vas i za mene sada znači učiniti istinitim sva navedena pitanja i sve navedene odgovore. Ne možemo živjeti kao da nismo kršćani. Ne možemo živjeti kao da Boga nema. Ne možemo živjeti kao da nismo krštenjem postali novi ljudi kakve svijet ne može roditi. U nama je snaga Božja kojom možemo pobjeđivati beznađe i zlo u sebi i oko sebe, to je vjera naša.

Svjesni smo, kako vi mladi tako i oni koja o vama vode brigu, da je vjera danas u velikim iskušenjima: društvo u kojemu se krećemo samo je naizgled „kršćansko“; mentalitet koji nas obuzima i prožima sve više je poganski: u izboru i ponudi vrednota, u stilu života, u nadama koje zasađuje u naše duše i stavlja u naše ciljeve. Korijeni obiteljskog sklada i povjerenja dobro su nagriženi i kao da ne nalaze više sokove od kojih stablo obitelji može izrastati u zajednicu ljubavi i sklada. Etika i moral koji odgajaju za krepost osobe i društva, svode se velikim dijelom na neposredne interese i nastoje prepoznati u svemu crtu koristoljubivosti i užitka. Vrijeme je da upitam sebe: ima li u svemu tome moja vjera svoj glas i kakav je njezin glas za mene i za ovaj moj svijet danas?

Očito je da mi ova Godina vjere nameće neodgodiv zadatak: posvetiti se ozbiljnom ispitu vjere: pitat ću vjeru što je od mene učinila? Pitat ću vjeru: što mi je obećala? Pitat ću vjeru zašto nisam toliko i tako živ koliko mi i kako mi ona jamči? Pitat ću vjeru zašto je i ona sama postala mutna? Pitat ću vjeru: zašto je i sama bespomoćna u vremenu ovog mojeg svijeta? Pitat ću vjeru: ima li još snage da kaže riječ drugačiju od sviju riječi izgovorenih od svijeta u svijetu? Pitat ću vjeru: zašto sam živ, a mrtav sam? Pitat ću vjeru: tko je zatajio: ona ili ja? Pitat ću vjeru je li ona stvarno za mene i za svijet izvor slobode?

Poštovana braćo i sestre, u Božjoj riječi koju smo slušali, prorok Izaija opisuje Onoga kojeg smo prihvatili kao Uzor svoga života i Spasenje svoga bića: Isusa Krista, Sina Božjega. Pristupili smo njemu, jer na njemu „duh Gospodnji počiva“: duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega“. Pristupili smo njemu koji ne sudi „po viđenju“ niti presuđuje „po čuvenju“, „već po pravdi“. Dapače, On je „pravdom opasao bokove, a vjernošću bedra“: sav je usidren u jednom svijetu koji pripada božanskoj novosti, a istovremeno toliko čovječan. Takav Spasitelj mi treba.

Dragi vjernici, pitomci, policajke i policajci, odgajatelji i nastavnici, kapelani i pomoćnici, vjera koju danas slavite i o kojoj želite razmišljati punu godinu dana, ne stvara od vas ljude s kojima društvo ne bi znalo što će. Jer Onaj kome ste pristupili, Isus Krist, postavljen je kao „stijeg narodima“: jasno je, dakle, da nema ni jednog naroda koji u Isusu ne bi mogao prepoznati sebe i svoju budućnost; dapače, „puci će ga (ga) željno tražiti“, jer On stvara čudni svijet, svijet bez diskriminacije, svijet u kojemu razlike nisu opasnost, svijet u kojemu će ljudi moći biti zajedno i čovjek u čovjeku neće imati neprijatelja. U tom će svijetu, kaže prorok Izaija, „Vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lav zajedno će pasti, a dječak njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati… Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti…Zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora“.

Iako je to samo slika, a nije li doista svakome prihvatljiv ovakav svijet? Taka svijet nema u sebi novosti, nego je on sam novost. To je Isusov svijet i svijet što ga svi mi kršćani gradimo snagom vjere. U Godini vjere, ova vizija svijeta mogla bi nam poslužiti kao prikladan ispit savjesti u odnosu na svijet koji se danas gradi i za koji se zalažemo.

Malo prije sam spomenuo da je naš današnji svijet posve drugačiji od svijeta kojeg Isus stvara. On nije Isusov svijet. On je svijet podjela i ratova, mržnje i netolerancije, laži i ugroze. Ovaj naš svijet je bolestan, jer su graditelji svijeta bolesni i jer ga gradimo već „zatrovanim materijalima“, koji na ljestvici „moralno-etičke ekologije“ vrlo nisko stoje. Duhovna, moralno-etička i civilizacijska bolest svijeta je zaprepašćujuća i nije nam dano dokučiti razmjere te bolesti. Na mnogim tkivima ovoga svijeta primjećuju se već poodmakle metastaze čiji su jedini ishodi smrt. Najteža metastaza je zahvatila čovjekovo srce i pamet, a malo pomalo osvaja i savjest pojedinaca i društva: postali smo neosjetljivi na već poodmakle zatrovanosti našega srca u kojemu se uvriježila mržnja i iz kojeg je nestao mir; postali smo gotovo neosjetljivi na mrak pameti koja bi trebala osvjetljivati staze našeg hoda, a ne može jer mrak nema snagu svjetla; postali smo gotovo neosjetljivi na duboku ranu savjesti, jer smo iz nje istjerali temelj svoga ekvilibrija i zdravosti, prisutnost Boga i istinu o čovjeku, tako da se u nama uvriježila indiferentnost.

Braćo i sestre, otvorite se Duhu Svetom i neka vam on otvori oči da vidite sebe, druge i svijet. Neka vam Duh Sveti nadahne razumijevanje osobe Isusa Krista za vas danas i za svijet danas. Neka Vam Isus Krist pomogne da u ovoj Godini vjere otkrijete mladenačku ljepotu i privlačnost Isusovog nauka koji će poslužiti kao lijek svijeta. Ne bojte se biti kršćani. Vi imate pravo i dužnost biti kršćani, a ovo društvo, kao i vaša formativna sredina, to pravo će vam rado osigurati. Nitko vas neće zbog toga diskriminirati, a niti ćete vi u ime vjere nanositi nepravdu i omalovažavanje bilo kome. Otvorite se, stoga, snazi vjere i pružite joj svoje ruke, svoje srce, svoju pamet i svoju savjest i vidjet ćete kako je svijet i čovjek što ga vjerom gradite posve nov.

Braćo i sestre, otvarati se snazi vjere, omogućit će vaše usmjerenje prema kvalitetnoj budućnosti, vremenu o kojemu mnoge uvažene osobe ovih dana govore. Znamo sigurno: Isus Krist je naša budućnost; ta jedini On više nije podložan smrti. Jedini Isus ima sjeme budućnosti za svakog čovjeka. Dopustite da ga u vas posije: sjeme vjere.

Neka vam svima Marija, putnica u vjeri, bude uzor i pomoć na vašem putu vjere. Budite s njome u molitvi, u slušanju Riječi Božje, u primjećivanju potreba ljudi, u stajanju uz raspetog Krista, u dvorani silaska Duha Svetoga, u povijesti naše vjere, crkve i nacije. Ovo vaše mjesto neka vam postane mjestom vaše samospoznaje, vašeg boravka s vama i vašeg susreta s Bogom. Učite ovdje kako graditi svijet kojeg priželjkuje svaki čovjek, jer će ga prihvatiti kao mjesto svoga ostvarenja i svoje istinske slobode. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr