Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa na početku akademske godine na HVU i Sveučilištu obrane i sigurnosti

Utorak, 14. 10. 2025.

U ponedjeljak, 13. listopada, u bazilici sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu, vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan slavio je sv. misu zaziva Duha Svetoga za početak akademske godine na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ i Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“.

U zajedništvu s biskupom bio je kapelan na HVU don Damir Stojić SDB, gvardijan  samostana sv. Duha fra Ivan Karlić OFMConv i duhovni asistent u Svetištu Vepric msgr. Pavao Banić.Na misnom slavlju sudjelovali su zapovjednik HVU general-bojnik Slaven Zdilar, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti prof. Gordan Akrap, sveučilišni nastavnici, profesori, djelatnici i studenti Sveučilišta, polaznici Vojnih škola, Hrvatskog vojnog učilišta.

Vojni ordinarij u propovijedi se osvrnuo na Evanđelje od dana (Lk 11, 29-32) u kojem Isus prekorava mnoštvo riječima: „Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži...“ „Pitamo se: u čemu je zapravo problem? Ono što im Gospodin zamjera, nije traženje znaka. Čovjek ima tu sklonost, ima potrebu za 'znakovima', za dokazima, za potvrdama... Stari je zavjet pun znakova koji pokazuju Božju brigu za njegov narod. Znakovi su po sebi dobri. Nije u tomu problem. Problem  zbog kojeg Isus prekorava svoje suvremenike nazivajući ih 'opakim naraštajem' jest tvrdoća njihova srca. Kori ih zbog srca koje vidi, a ne želi prihvatiti viđeno; zbog srca koje čuje, a nije voljno to slušati i poslušati. I poslije viđenja i poslije slušanja njihovo srce ostaje isto: nepromijenjeno. Jednako tvrdo, jednako okorijelo. Ostaje zaslijepljeno i zagušeno vlastitim predrasudama, vlastitim preferencijama, vlastitim odabirima... Unatoč očitosti i jasnoći  znaka.  Znakovi su za njih prolazna pojavnost koja uopće ne dotiče njihov život.   Zato im Isus kaže da je jedini znak koji će im biti dan znak Jonin“, rekao je biskup Bogdan.

„Jona je, znamo to, bio poslan propovijedati obraćenje stanovnicima Ninive, najvažnijeg grada Asirskog carstva. Grad Niniva je aktualan i u našim danima.  Jona je počeo ulaziti u grad i proglašavati ako se ne obrate 'još četrdeset dana i Niniva će biti razorena' (Jon 3, 4). A stanovnici Ninive slušali su i poslušali proroka Jonu: 'Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.' (Jon 3, 5) (...) Joninim silaskom u utrobu ribe i njegovim čudesnim spasenjem, Gospodin je pripremio Jonu da svojoj braći objavi riječ Istine. Došao im je govoreći im iskustvom koje je moglo dosegnuti, dotaknuti njihova srca. Zbog toga je bio znak.“

Posadašnjujući navještenu Riječ, biskup je rekao: „Niniva – to je naš život danas, a Isus – Isus je naš Jona. (...) Isus je, kao što je Jona bio za one u Ninivi njihov brat, sunarodnjak, sugrađanin, brat svakoga od nas; s nama je podijelio sudbinu smrti, bolnog doživljavanja smrti, koju je čovjek navukao na sebe grijehom. Tri dana je počivao u grobu čovječanstva, a zatim uskrsnuo da nas oslobodi iz grobova naših često zatvorenih, tvrdih, ravnodušnih srdaca, iz opakosti okorjelosti našega srca, da nas spasi! Darovao nam je vrijeme da ga spoznamo i upoznamo, da ga prihvatimo kao Znak Boga živoga i da onda započnemo mijenjati naše živote na bolji, na ljepši, na plemenitiji život. Darovao nam je ovo vrijeme da dopustimo da nas dotakne Njegova ljubav i da nas iz smrti povede u život, u pravi život, u najljepši mogući život. A to je život s Bogom!“

Vojni ordinarij istaknuo je kako je Isus onaj pravi Jona koji je rekao mornarima „Uzmite me i bacite u more pa će vam se more smiriti“ (Jon 1, 12) jer je Isus „bačen u more smrti koju je pobijedio svojim uskrsnućem... To se obistinilo u otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća.“ Naš odgovor na Isusovo Evanđelje mora pak biti kao i odgovor stanovnika Ninive – obraćenje: „Ako mu dopustimo da nam se obrati, obratit će nas i naš će život onda zablistati u onom najizvrsnijem, najljepšem i najsmislenijem svjetlu koje čovjek može imati na svom životnom putu.“

Msgr. Bogdan je na kraju propovijedi polaznicima i djelatnicima vojnih studija i škola zaželio obilje dara svjetla Duha Svetoga: „Računajte u svome životu i radu, u svome studiju – i učenju i na ispitima – na to svjetlo. Računajte na snažnu silu svjetla Duha Svetoga koji, kad pronađe voljno, otvoreno, spremno srce, srce koje ga prihvaća i prepoznaje Božje znakove u svom životu, čini da ono rađa obilatim i dobrim plodovima. A ti su plodovi darovi Duha Svetoga koji nas vodi najboljim putevima a to su Božji putovi. Nek vas sve i ove akademske godine taj Duh, Božji Duh, vodi upravo tim putevima, i neka vas sve obilato obdari svojim darovima.“