Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

„Život biraj!“

Nedjelja, 04. 10. 2026.

„Stavljam pred tebe život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da živiš ti i tvoje potomstvo.“

Vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu, 4. listopada 2026.

Pnz 30,15–20; Ps 80,9.12–16.19–20; Fil 4,6–9; Mt 21,33–43.

Draga braćo i sestre!

1. „Život biraj, da živiš ti i tvoje potomstvo!“ (Pnz 30,19) riječi su što ih Mojsije izgovara pred okupljenim narodom – mnoštvom koje stoji na pragu obećane zemlje. Iza njih su egipatsko ropstvo, dug put kroz pustinju, godine kušnji i neizvjesnosti. Pred njima je zemlja u kojoj će obrađivati polja, graditi domove, podizati djecu i živjeti u slobodi. Upravo tada, na pragu novoga početka, Mojsije pred njih stavlja pitanje koje seže dublje od samoga ulaska u zemlju: kako ćete u njoj živjeti? Na čemu ćete graditi svoju budućnost? I snažno nastavlja: „Pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo“ (Pnz 30,19). „Život biraj!“

I mi smo kroz stoljeća mnoga (gotovo 14 stoljeća), kao pripadnici Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda, prolazili kroz mnoge kušnje, podnijeli velike i brojne žrtve – sve do Domovinskoga rata krajem prošloga stoljeća. Izdržali smo, opstali i ustrajali na našem putu! Danas, na 34. vojnome hodočašću, ovdje, u bistričkome svetištu s dubokim poštovanjem i zahvalnošću spominjemo se u molitvi svih naših branitelja, svih koji su branili domovinu i svih koji su za njezinu slobodu položili život.

U tim teškim danima trebalo je sačuvati i ono što rat osobito ugrožava: čovječnost, savjest i vjeru. Kao što je Mojsije pozivao Izraelce da biraju život, tako je prije više od trideset godina blagopokojni kardinal Franjo Kuharić pozivao naš narod da i usred ratnih strahota ostane vjeran Bogu i njegovim zapovijedima. „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu!“ poručio je ratne 1991. godine. Tu je poruku ponovio i ovdje, u Mariji Bistrici.¹ Braniti svoj dom i svoju domovinu, a ne prepustiti srce mržnji i osveti – bio je to poziv da se i pred strašnim licem smrti izabere život.

Život se ne bira samo u prijelomnim povijesnim trenutcima. Bira se u svakome trenutku postojanja jednoga čovjeka, naroda, društva, cjelokupne ljudske zajednice. Bira se u svako vrijeme, u miru i u ratu, u svakodnevici, u obiteljima i službama koje su nam povjerene. Kao i prije 34 godine u ovome svetištu na prvome vojnome hodočašću u vrijeme strašnoga rata, mi danas u miru vjernički stojimo i u molitvi razmišljamo o temeljnim odrednicama – osobnim i skupnim izborima naše savjesti i slobode koji oblikuju dušu pojedinca i naroda, koji nam jamče sigurnost i budućnost na zemlji, zajedništvo u krilu Katoličke Crkve i vjernički hod prema nebeskoj proslavljenoj Crkvi.

2. Biraj Boga – izabrao si život

Prvi naš izbor je najvažniji: biraj Boga. Jer ako izaberemo Boga, izabrali smo izvor života. Sveto pismo počinje riječima: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1,1). Sve počinje od Boga, pa tako i naš život. Nismo sami sebi dali život. Nismo sami sebe stvorili. Život nam je darovan. Odabirati život znači živjeti odnos s Bogom. Punu dubinu toga odnosa otkriva nam Isus kada kaže: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). On nam ne pokazuje samo put kojim trebamo poći, nego nam daruje zajedništvo sa sobom. U njemu susrećemo sâm izvor života. Zato, braćo i sestre, prvi izbor mora biti jasan: biraj Boga.

Papa Lav XIV. u „Enciklici o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije Magnifica humanitas“ naglašava da izgradnja općega dobra prije svega zahtijeva „graditi na stijeni odnosa s Bogom“. Njegova nas ljubav poziva na puninu života i zajedništvo s njime.² Iz toga zajedništva primamo snagu za ljubav koja se nastavlja u našim odnosima: u strpljenju prema najbližima, u vjernosti obećanju i u spremnosti da drugomu darujemo dio sebe.

3. Biraj život u obitelji

Iz toga proizlazi i druga naša odluka: biraj život u obitelji. Obitelj je prvo mjesto gdje čovjek treba osjetiti: „Dobro je što postojiš.“ Ono što pred Bogom otkrivamo kao istinu o sebi, u obitelji smo pozvani jedni drugima potvrđivati prihvaćanjem, vjernošću i brigom.

U knjizi Postanka čitamo: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori“ (Post 1,27). To je temelj kršćanskog pogleda na čovjeka. Čovjek nije predmet. Čovjek nije stvar. Čovjek nije proizvod. Njegova vrijednost ne proizlazi iz njegove korisnosti: čovjek je vrijedan jer je Božji. Upravo nas je na to podsjetio i papa Lav XIV. u Parizu 25. rujna ove godine govoreći o dostojanstvu ljudske osobe: „Naše dostojanstvo ne uništavaju bolest ni bol niti ono ovisi o sposobnostima i učincima koje neka osoba može ostvariti. Naprotiv, ono zahtijeva brižnu ljubav u svakoj fazi života.“³

Zato biramo život od njegova prvog trenutka, od začeća pa sve do prirodne smrti. I tu moramo i želimo uvijek biti vrlo jasni. Zaštita života traži da naše riječi postanu ljubav na koju se čovjek može osloniti. Štiteći nerođeno dijete, pozvani smo štititi i njegovu majku. Pomažući obitelji, pružamo potporu roditeljima u njihovim odgovornostima. Poštujući starost, ostajemo uz ostarjela čovjeka i brinemo se za njega sve do njegove prirodne smrti. Svi smo pozvani bezuvjetno prihvaćati život u svim njegovim razdobljima, jer zaštita prava na život predstavlja neizostavan temelj svakog drugog ljudskog prava.⁴

4. Biraj život u društvu

Draga braćo i sestre, naša odgovornost ne završava na vratima našeg obitavališta, našeg doma. Obitelji žive unutar društva, oslanjaju se jedne na druge i dijele iste brige i nade. Kršćanin ne može reći: „Meni je dobro, neka se drugi snađu“, jer mi pripadamo jedni drugima. „Nosite jedni bremena drugih“ (Gal 6,2), poručuje nam sveti Pavao. Kako je jednostavna ta rečenica, a kako je zahtjevna! Nositi breme drugoga znači najprije prepoznati što ga pritišće. Tu počinje solidarnost: u spremnosti da čovjeka stvarno vidimo i dopustimo da nas njegov život dotakne.

To je danas jedna od najvećih potreba našega društva: da naučimo vidjeti bližnjega. Tek tada ono što smo prepoznali kao tuđu teškoću može postati i naša briga, a čovjek koji ju nosi može osjetiti da više nije sam.

Stoga birati život znači birati solidarnost, služenje i opće dobro; birati da ne živim samo za sebe. To je kršćanski pogled na društvo. Zato neka naše kršćanstvo bude vidljivo u susretu s bližnjim: u našim rukama, u našem vremenu, u spremnosti pomoći, oprostiti i služiti. Tako se ljubav koju ispovijedamo pretvara u dobro od kojega živi cijela zajednica.

Upravo na takvo sudjelovanje papa Lav poziva u enciklici Magnifica humanitas: „Ne bojmo se uprljati ruke na gradilištu svojega doba.“⁵ Svakomu je od nas povjeren dio toga rada. Za vas, draga braćo i sestre, on se ostvaruje u zaštiti ugroženih, odgovornom obavljanju službe i čuvanju mira. U takvim djelima ljubav prema domovini postaje konkretna briga za ljude koji u njoj žive.

Na susretu u Metzu, tijekom svojega nedavnog pohoda Francuskoj, Papa je osobito želio ohrabriti mlade da preuzmu odgovornost za izgradnju mira u svojim obiteljima, svojim odnosima i svojim zemljama. Pritom im je poručio: „Ljubite život u svakom trenutku i ne bojte se budućnosti!“⁶

5. Biraj život – čuvaj stvoreni svijet

Papin poziv da se ne bojimo budućnosti sve nas potiče da se zapitamo kakvu budućnost želimo i kako se za nju pripremamo. Briga za obitelji i društvo uključuje i brigu za svijet u kojemu će živjeti naša djeca. Tako dolazimo do četvrtoga izbora: birati život znači čuvati stvoreni svijet koji nam je Bog povjerio. Psalmist moli: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih“ (Ps 19,2). A Knjiga Postanka kaže: „I vidje Bog što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1,31). Zaista, sve je Božje stvorenje dobro i sve je njegov dar. Upravo zato što je dar, stvoreni svijet primamo kao dobro koje nam je povjereno. Mi smo njegovi upravitelji, a ne vlasnici, ponajmanje smo njegovi apsolutni gospodari.

Zato pitanje za svakoga od nas nije samo: „Što mogu dobiti od ovoga svijeta?“ Uz njega stoji i pitanje: „Što ostavljam onima koji dolaze poslije mene?“ Ono nas vraća Mojsijevu pozivu s početka: „Život biraj da živiš ti i tvoje potomstvo.“ Naše današnje odluke sežu i u život onih koji će nas naslijediti.

Draga braćo i sestre! Sva četiri izbora vraćaju nas istomu pitanju: kako živjeti dobro koje smo primili? Vjera u Boga vodi nas prihvaćanju života u obitelji, otvara nas potrebama društva i uči odgovornosti za stvoreni svijet. Tako se poziv „Život biraj!“ postupno ostvaruje u cijelome našem životu.

Izraelci su ušli u obećanu zemlju. Primili su dar za kojim su toliko čeznuli. Ali time nije završila njihova kušnja niti je njihova vjernost Bogu bila zauvijek osigurana. Sveto pismo govori kako su i u darovanoj zemlji iznova zaboravljali Gospodina, napuštali njegov Savez i priklanjali se idolima, drugim božanstvima... Imali su zemlju, ali su često gubili iz vida Onoga koji im je tu zemlju darovao. Zato ih je Bog po prorocima neumorno pozivao da mu se vrate. Nije odustajao od svojega naroda.

I nama ta povijest postavlja važno pitanje. Hrvatska je danas samostalna i međunarodno priznata država, s vlastitim institucijama, članica Europske unije. Živimo u slobodi za koju su mnogi podnijeli neizmjerne žrtve. To su velika dobra na kojima smo duboko zahvalni. Ali ostvarena državna samostalnost ne znači da smo jednom zauvijek izabrali život. Ostaje pitanje: kako živimo u svojoj zemlji, čime ispunjavamo svoju slobodu i kakvu budućnost pripremamo onima koji dolaze poslije nas?

Zato i danas odjekuje: „Život biraj!“ Taj nas poziv potiče da jasno kažemo ne suptilnim zamamljivim ideologijama koje čovjeka odvajaju od njegova Stvoritelja i niječu dostojanstvo ljudskoga života. Potiče nas i da se čuvamo indiferentizma – ravnodušnosti prema Bogu i čovjeku, koja se može polagano nastaniti u našemu srcu.

Ovdje, danas, pred Majkom Božjom Bistričkom, povjerimo mu svoje obitelji, našu vojsku i policiju, sve hrvatske branitelje i cijelu našu domovinu. Neka nas Marija uči slušati njegovu riječ i ostati uz njega u kušnjama i u miru. Gospodine, ti si nas prvi ljubio i toliko nam toga povjerio. Daj nam mudrosti da prepoznamo put života i hrabrosti da njime idemo. Da naša sloboda donosi plodove dobra. Da naša djeca u ovoj zemlji mogu rasti u ljubavi, vjeri i nadi. „Život biraj, da živiš ti i tvoje potomstvo!“

Neka naš odgovor, danas i svakoga dana, bude: Gospodine, biramo tebe. Biramo život! Amen.

Bilješke:
1.    Franjo Kuharić, riječi iz propovijedi u Petrinji 10. kolovoza 1991., ponovljene u Mariji Bistrici 15. kolovoza 1991. Kardinal ih ponovno navodi u propovijedi u Hrastovici 24. kolovoza 1995.
2.    Lav XIV., Magnifica humanitas – Veličanstveno čovještvo. Enciklika o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije, 15. svibnja 2026., br. 11; hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2026.
3.    Lav XIV., govor tijekom posjeta sjedištu UNESCO-a, Pariz, 25. rujna 2026. Izvornik na mrežnoj stranici Svete Stolice. Citat prema hrvatskom prijevodu: IKA, „Papa Lav XIV. u UNESCO-u: Mir se ne može graditi samo ugovorima“, 25. rujna 2026.
4.    Usp. Lav XIV., Govor predstavnicima vlasti, građanskoga društva i diplomatskoga zbora, Elizejska palača, Pariz, 25. rujna 2026., odlomak o bezuvjetnom prihvaćanju života i zaštiti prava na život kao temelju drugih ljudskih prava.
5.    Lav XIV., Magnifica humanitas – Veličanstveno čovještvo, br. 16.
6.    Lav XIV., govor na susretu Na korijenima Europe za mir i jedinstvo, Kongresni centar „Robert Schuman“, Metz, 28. rujna 2026., završni poticaji mladima.