Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Naslovi // Arhiva

“Obično o svetom” fra Žarka Relote

Knjiga je izdana u nakladi Vojnog ordinarijata

Subota, 19. 12. 2009.

Predgovor mons. Josipa Šantića

Netko reče “reci mi što čitaš, reći ću ti kakav si”. Mnogi ljudi će reći da je dobra knjiga najbolji prijatelj. Ona je doživljaj pisca koji svoju dobrotu i plemenitost (nažalost, neki svoju zloću i smušenost) dijele s drugima i dozvoljavaju im da uđu u njihovu nutrinu i intimu. Knjiga je uvijek na dohvat ruke, a poznam ljude koji drže knjige na svojim noćnim ormarićima da im posluže kao smiraj u besanim noćima. Upravo zato Vojni ordinarijat smatra da je jedan od njegovih važnijih projekata izdavaštvo dobrih knjiga i periodika. U tom svjetlu želio bih da doživite ovu knjigu fra Žarka Relote, dekana Zagrebačkog vojnog dekanata i vojnog kapelana na HVU u Zagrebu.

Kršćanin je čovjek Knjige u kojoj doživljava susret. Već na samim počecima Knjige Bog izriče da nije dobro da čovjek bude sam (usp. Post 2, 18). Čovjekovo zajedništvo ostvaruje se pod dvostrukim vidom: u prvom redu je njegov odnos prema Stvoritelju koji će onda bitno odrediti i njegov odnos prema čovjeku “kao što je on”. I zapravo čitava povijest spasenja i nije ništa drugo nego susretanje sa Stvoriteljem kao šansa osmišljena života i odlaženje od Stvoritelja kao devijacija osmišljena života. Čovjek je neprestano u procjepu dvostrukog zakona u svojim udovima (usp. Rim 7, 23) i traganja kako ostvariti Božju zahtjevnost u sebi koja nam je zadana po povjerenju Stvoritelja kada nas je htio kao suradnike u poboljšanju svijeta koji je nam je predan.

U tome nam Božja objava – zapisana u Pismu i dana po usmenoj predaji - postaje putokaz i pomoć. U objavljenoj Riječi Bog nam ne govori samo o sebi nego i o stvorenjima, a posebno o čovjeku kao njegovoj “slici”. Sve što je stvoreno bijaše i jest veoma dobro. I ta dobrota stvorenja daje nam mogućnost da i danas otkrivamo kako ostvariti onu zamisao koju je u stvorenjima postavio sam Stvoritelj. Upravo zato je bilo moguće utjelovljenje jer je ljudski život i njegovo tijelo vrednota i dobro koje je sam utjelovljeni Sin Božji mogao i htio prihvatiti kao čovjek.

Bog nam objavljuje istinu o sebi i o čovjeku u dugoj ljudskoj povijesti kao susret čovjeka sa svojim Stvoriteljem. Nastaje u dijalogu između Boga i čovjeka, a čovjek je upisuje doživljenu na svoj osobni način kroz kulturu vremena u kojem živi, kroz izraze koje su mu dostupni u određenom stupnju razvoja ljudskog uma. Upravo zato možemo reći da je Objava vječna Istina izrečena ljudskom riječju vremena i kulture u kojem nastaje. I danas se čovjek susreće s tom istom Istinom i osjeća kako je potrebno svaki susret s Božjom Riječi prereći čovjeku našega vremena njemu razumljivim jezikom, kako bi se u svakom pojedincu ostvarilo “Peto Evanđelje”, doživljeno kroz predanu Riječ te oživljeno u svagdanjem načinu življenja i djelovanja. Kao da nam Izaija ponovno govori: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55, 10-11).

Auktor ovih tekstova, koje dajemo čitateljstvu, pokušao je ostvariti tu zamisao i približiti Božju riječ suvremnenom čovjeku, vojniku, policajcu… objavljujući ih u “Hrvatskom vojniku” i izgovarajući ih kroz prigodne homilije kao duhovni zov za ostvarenje vječne Božje Riječi i vječne Božje zamisli o čovjeku. Zato, uzeti kratki tekstovi kao poticaj za razmišljanje postaju izazov čitatelju, stavljajući ga sučelice suvremenom životu u konkretnoj stvarnosti svagdanjeg življenja. Pisac tekstova će naglasiti kako smo u krštenju pozvani da “živimo sukladno svetosti primljene milosti, budući da smo ´postali djeca Božja´ i da smo primili novo – kršćansko – dostojanstvo”. U ovim tekstovima otkrivamo novost da se po susretu s Božjom Riječi i po sakramentima događa bitna novost u ljudskom životu. Teško je to shvatiti onima koji nisu upoznali Riječ. Takvi će promatrati kršćanstvo kao povijesni pojavak koji izlazi iz ljudskih i povijesnih datosti. Međutim, oni koji su povjerovali Riječi vjerom prihvaćaju da je Bog ušao u našu povijest i da su njegovi sljedbenici “opečaćeni” kao “nova stvorenja” i da na svojim čelima nose Jagančev znak (usp. Otk 7, 3-4). To je ta novost po kojoj kršćani postaju u svijetu ono što i Pavao naglašava: “Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima” (2 Kor 3, 2-3). Kršćanin je čovjek koji čini prisutnim Krista u svijetu, postaje prepoznatljiv po tome što je drugačiji, postaje prihvaćan zato jer ljubi darivajući vlastiti život za svoje prijatelje i od njega je daleko svaka dvoličnost i farizejizam. On vidi i čuje, susreće se sa suvremenim svijetom i ne boji se biti “znak protivljenja”, ne po tome što drugome nanosi zlo nego upravo zato što živi Kristovu zapovijed ljubavi. Naime, “i današnjim farizejima odgovaraju osobe koje ne vide, ne čuju, ne razumiju, ne pitaju, ne komentiraju”. Međutim, kršćanin je čovjek koji je u “novosti života” suprotnost od te stvarnosti jer svojim životom postaje izazov, i postavlja u pitanje suvremeni način neodgovornog življenja. “Svaki čin njegova (Kristova) života pokazivao je tko je; svaka njegova gesta svjedočila je o njegovu božanstvu; svaka njegova riječ bila je Radosna vijest. Njegov primjer neka nas potakne da ga vrijedno slijedimo te tako svoj život uskladimo s onim što jesmo, da nas dovede do toga da naše biti vjernik ujedno znači i živjeti kao vjernik”.

Da je to moguće pokazuje nam auktor u primjeru ljudi koji su to uspjeli ostvariti. Razmišljajući nad Isusovom riječi: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj” (Mk 9, 35) potvrđuje primjerom sv. Franje Asiškog da je to moguće. “Sveti Franjo Asiški je otkrio savršenu radost baš u takvom djelovanju. Poljubivši gubavca – pojam neprihvaćenosti – otkrio je savršenu radost i u tom zagrljaju solidarnosti s posljednjima, najmanjima, irilebantnima doživio je pravo obraćenje. Tek kad se do te mjere ponizio mogao je istinski krenuti za poniznim Kristom i biti njegova prisutnost u svijetu”.

S tim željama šaljemo ovu knjigu u javnost da bude poticaj svim čitateljima da se po njezinim recima nadahnjuju i primjenjuju ih u svojim životima, da živeći po Riječi ostvare svoj život u konačnom susretu s onim koji će doći na kraju vremena.

Mons. Josip Šantić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH
U Zagrebu, 22. studenoga 2009., na svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja

Cijeli tekst »

“Čovjek, mir, umiranje”

Drugi broj biblioteke Pastoralni izazovi, prvi naslov niza Vojničke teme. Knjiga donosi razmatranja o temeljnim pitanjima mira i mirovne etike

Utorak, 03. 03. 2009.

Uvodna riječ vojnog biskupa

Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj obilježio je desetu obljetnicu svoga djelovanja (1997. – 2007.), između ostaloga, objavljivanjem zapažene monografije o Vojnoj biskupiji, u kojoj je riječju i slikom prikazana desetogodišnja aktivnost “Crkve među vojnicima” u državi Hrvatskoj.

Desetogodišnji je jubilej bio također poticaj za buduće izdavačke planove Vojnog ordinarijata kojima će se na hrvatskom jeziku stvarati teološko-pastoralna literatura iz područja vojnog dušobrižništva. Tako je u jubilarnoj godini pokrenut izdavački niz pod nazivom “Pastoralni izazovi”. Prva knjiga pod naslovom “Izazovi vojnog dušobrižništva u Europi” donosi pregled duhovno-religiozne situacije i pastoralnih aktivnosti u oružanim snagama europskih zemalja.

Drugom knjigom “Pastoralnih izazova” započinjemo objavljivati tematske cjeline kojima se odgovara na pitanja koja se, prije ili poslije, postavljaju svakome čovjeku. Nazvali smo ih “Vojničke teme” jer se vojnici svojim zvanjem i poslanjem, prije od drugih i izravnije od drugih ljudi, suočavaju s nekim životnim pitanjima i izazovima.

Činjenica je da se u službi mira hrvatski vojnici i policajci, sve češće i u sve većem broju, šalju u krizna i ratom zahvaćena područja širom svijeta. U tim mirovnim misijama oni su često suočeni s etičkim dilemama i moralnim sumnjama svoga vojničkog ili redarstvenog poziva. Rasvjetljavanjem pojedinih pitanja s kojima se suočavaju pripadnici oružanih snaga, njihove obitelji, pa i hrvatsko društvo u cjelini, želimo pružiti pomoć duhovne i moralne orijentacije u ponekad ekstremnim životnim situacijama.

U ovoj se knjižici obrađuje tema mira i mirovne etike. Odgovornost za globalni mir nije isto što i odgovornost za mir u granicama nacionalne države. Svaka, međutim, vojna aktivnost mora biti pravedna i moralno opravdana. Poznavanje etičkih mjerila može pomoći hrvatskom vojniku da izgradi ispravan sud o moralnosti svoga djelovanja. U crkvenom nauku o miru katolički vjernik u oružanim snagama, mimo i izvan političkih opcija, nalazi sigurne kriterije za odgovorno ponašanje u mirovnim misijama.

Svaki katolik, bez obzira u kojim oružanim snagama djeluje i u kojim mirovnim operacijama sudjeluje, mora djelovati u skladu sa svojom vjerničkom savješću. Nije u konkretnoj situaciji uvijek lako razabrati što je moralno dopustivo i vojnički opravdano od onoga što je možda vojnički razložno, ali moralno neprihvatljivo. Stoga Crkva uvijek iznova mora vjernicima osvjetljavati staze dobra i zla. Katolička je crkva tek u slobodnoj hrvatskoj državi dobila mogućnost dušobrižničkog djelovanja u oružanim snagama. Stoga se u vojnom dušobrižništvu nastoji koristiti kako uputama i smjernicama opće Crkve tako i iskustvom i razmišljanjima onih mjesnih crkava koje imaju puno dužu tradiciju vojnog i policijskog dušobrižništva. Na tim je jezicima stvorena obilna pastoralno-teološka literatura koja dušobrižnicima i vojnicima pomaže u duhovnoj orijentaciji. Kao pomoć vojnom dušobrižništvu, Vojni ordinarijat u Njemačkoj četiri puta godišnje izdaje sveske koje obrađuju teme iz vojničkog života. Prijevod sveska koji obrađuje temu mira i mirovne etike bit će, nadamo se, od koristi i hrvatskim vojnicima, osobito onima koji se pripremaju ili se već nalaze na mirovnom zadatku u nekoj od mirovnih misija.

Ovi tekstovi mogu poslužiti hrvatskom vojniku i hrvatskom policajcu kao prikladno štivo za osobno razmišljanje. Isto tako mogu biti poticaj za otvoreni razgovor s dušobrižnikom ili pak za plodnu diskusiju među hrvatskim vojnicima i policajcima. S tom nadom predajemo ih u ruke čitateljima, u prvom redu hrvatskim vojnicima i policajcima, da im bude pomoć u sazrijevanju za odgovorno ponašanje pred Bogom, pred svojom savjesti i pred poviješću.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij

Cijeli tekst »

“Djela apostolska” - duhovno čitanje Svetog pisma u Godini svetoga Pavla

Vojni ordinarijat je u suradnji s Glasom Koncila izdao u Godini svetoga Pavla komentare Djela apostolskih od Josefa Kürzingera

Utorak, 28. 10. 2008.

Poštovani čitatelji, dragi vjernici Vojne biskupije!

U godini jubileja svetog Pavla te u godini kada biskupska sinoda u Rimu raspravlja o Objavljenoj Božjoj Riječi - Svetom Pismu želja nam je približiti si snagu Božje Riječi, koja je našla svoju vitalnost u životu prve Crkve, kako nam to opisuje sveti Luka u Djelima apostolskim. Zahvaljujući suradnji s Glasom Koncila izdajemo ovaj vrijedni komentar Djela apostolskih namijenjen vama, vjernicima naše Vojne biskupije. Vjerujemo da će iskustvo prve Crkve, u kojoj su veoma značajnu ulogu imali apostolski prvaci Petar i Pavao, pridonijeti još boljem upoznavanju kršćanskih vrednota, koje je naš narod prihvatio po svom krštenju, a svaki pojedini od nas kada je po vjeri i krštenju ušao u zajednicu Crkve.

Pavao, čiju 2000. godimu rođenja slavimo, čovjek je zanosa, koji kada nešto zavoli, onda za to živi svim svojim bićem. On u susretu s kršćanstvom, misleći da ono donosi zlo njegovu narodu, ulazi u sukob s njime, htijući sačuvati svoj narod. Ali kada se susreće pred Damaskom s Kristom i doživi njegov poziv, sav će se predati evanđelju i nositi u sebi nemir dok svi ljudi ne čuju za Isusa Krista, „jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa“ (2 Kor 4, 5). Ovo potpuno predanje, ovaj zanos, o kojemu nam govore i Djela apostolska, toliko su potrebni i suvremenomu čovjeku. Kao da danas nestaju ljudi zanosa. Kao da se gubi onaj zanos kojeg smo doživljavali u obrani Domovine i svih svetinja koje su agresijom bile napadnute. Evo nam upravo u Djelima apostolskim mogućnost susreta s velikanom širenja Božje riječi i tu ga možemo pratiti kroz sve njegove padove, ali i kroz sva njegova ustajanja te razmišljajući o njegovu zanosu možemo i u samima sebi otkriti vrijednosti predanja da zajedno s njim možemo reći: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.” (Gal 2,20) Tek tada možemo razumjeti ono svagdanje posvećenje svega našeg rada kada prihvatimo Pavlovu “dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite” (1 Kor 10, 31).

Jubilarna godina svetog Pavla i godina u kojoj sinodski oci ra¬spravljaju kako Božju Riječ približiti suvremenomu čovjeku, da bi ona postala životvorna, neka po ovom susretu s Djelima apostolskim bude poticaj vjernicima naše Vojne biskupije da bi sva nastojanja Vojnog ordinarijata bila prihvaćena u vidu prihvaćanja Boga kao Oca i čovjeka kao brata. Neka ona misao, koju je tako snažno živio i sveti Pavao, da nas tek ljubav prema Bogu može uvesti u pravu tajnu ljubavi prema čovjeku, bude i ovom knjigom u nama osnažena.

Radostan sam što ova knjiga izlazi u ovoj jubilarnoj godini upravo o 16. našem hodočašću u Mariju Bistricu te vam ju dajemo u ruke da čitajući ju imate mogućnost osnaživati vaš duh i ukrepljivati se u molitvi. Dok vas pozdravljam, želim vam svako dobro i zazivam na vas Božji blagoslov.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH
U Zagrebu, 28. kolovoza 2008., na blagdan sv. Augustina

Cijeli tekst »

“Izazovi vojnoga dušobrižništva”

Prvi broj biblioteke Pastoralni izazovi. Knjiga donosi izlaganja europskih vojnih biskupa s konferencije "Instituta za religiju i mir", održane u Beču 2007.

Subota, 28. 06. 2008.

Uvodna riječ vojnog biskupa

Drugi vatikanski sabor je svojim pastoralnim usmjerenjem nastojao sagledati i ulogu vojnika u suvremenom društvu. O vojnicima govori kao o “službenicima sigurnosti i slobode naroda” koji “ako ispravno vrše tu dužnost, istinski pridonose učvršćenju mira” (GS 79). Međutim, očito je da vrijeme u kojemu živimo, čak i izvan ratnih okolnosti, nosi svoje posebnosti i opasnosti. O njima je progovorio i pročelnik Kongregacije za biskupe kardinal Giovanni Battista Re, ustvrdivši na susretu Vojnih ordinarijata Europe 2002., da postoji novi vid terorizma, koji se može sažeti u “formulu”: “ubija se sebe, da bi se ubilo (drugoga)” (v. Obavijesti Vojnog ordinarijata, br. 10 – Uskrs 2002., str. 31-34).

I u sukobljavanju tih dviju stvarnosti svatko je od nas pozvan dati svoj doprinos rastu u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti onih koji “zbog posebnih okolnosti života” (usp. CD 43) mogu biti zbunjeni izvršavajući svoje poslanje sigurnosti i slobode u svijetu. Suočavajući se s tim novim izazovima naše stvarnosti, čini se da u Europi preuzima vodeću ulogu domišljanje onoga konkretnog “kako” u tim novim okolnostima određenom staležu ponuditi temeljnu vrednotu – biti “službenicima sigurnosti i slobode naroda”.

Zato je i Vojni ordinarijat Austrije, kroz svoj Institut za religiju i mir (Institut für Religion und Frieden), pozivajući Vojne ordinarijate Europe na razmišljanje i dijalog kako bi Europa koja se sve više ujedinjuje pokušala ostvariti moralnu vertikalu i tako izbjegla “porast sekularizacije koja se sve više širi i želi izbrisati iz života i društva znakove vjere” (kardinal Re).

S tim je ciljem 18. i 19. listopada 2006. u Beču održana konferencija vojnih ordinarijata Europe, koju je upriličio spomenuti Institut, na kojoj je i Hrvatska po svojim predstavnicima dala doprinos. Pred sudionike i predavače prethodno je bilo postavljeno pitanje o “izazovima vojnoga dušobrižništva u Europi”, u svjetlu konkretne situacije na početku 21. stoljeća, s ciljem da to bude zrcalni odraz prilika i pokušaj odgovora na te izazove u pojedinim zemljama Europe.

Prikazana iskustva četrnaest predstavnika vojnoga dušobrižništva u svojim zemljama odnosno sva izlaganja koja su održana na konferenciji, želimo, poštovani čitatelji, sabrana u ovoj knjizi podijeliti s vama. Ona su sudionicima konferencije bila višestruko obogaćenje, ali istodobno također poziv i izazov za trajnije i jače međusobno povezivanje. Vjerujemo da svima nama mogu biti i pomoć u traženju novih puteva kako vječnu Riječ približiti čovjeku, vojniku i policajcu, za njegovo i ljudsko i kršćansko dobro te kako u vremenu liberalizma i udaljavanja od duhovnih vrednota zainteresirati vojnika i redarstvenika upravo za te vrednote, kako ne bismo – braneći i skrbeći za dobro čovječanstva – izgubili Čovjeka.

Nadam se također da će ova iskustva u tom smislu pomoći i svima vama koji budete čitali ovu knjigu. S tom je nakanom i šaljemo u javnost u hrvatskom prijevodu, želeći svima Božji blagoslov u nastojanjima za dobro Čovjeka.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH
U Zagrebu, 5. kolovoza 2007., na svetkovinu zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH