Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

60 godina svećeništva i 35 godina biskupstva msgr. Jurja Jezerinca

Srijeda, 29. 07. 2026.

U nedjelju 26. srpnja 2026. godine, na blagdan svetih Joakima i Ane, u Župi sv. Mihaela Arkanđela i sv. Ane u Gornjem Prekrižju, vojni biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac proslavio je dijamantni jubilej – 60. obljetnicu svećeničkog ređenja – i 35 godina biskupske službe. Svečano euharistijsko slavlje, održano na dan naslovnika župe i Šestoga svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, predvodio je sam slavljenik.

U koncelebraciji su bili vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan, pomoćni zagrebački biskup msgr. Marko Kovač, varaždinski biskup u miru msgr. Josip Mrzljak, križevački vladika u miru msgr. Nikola Kekić, domaći župnik i dekan Jastrebarskoga dekanata Ivan Vučak te ostali okupljeni svećenici.

Slavlje je imalo osobitu simboliku jer se biskup Jezerinac vratio u crkvu u kojoj je točno šezdeset godina ranije, 26. srpnja 1966., na blagdan sv. Ane, slavio mladu misu. Za svećenika ga je mjesec dana ranije, 26. lipnja 1966., u zagrebačkoj prvostolnici zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper. Vrativši se nakon šest desetljeća pred isti oltar, umirovljeni vojni biskup zahvalio je Bogu za dar svećeničkoga poziva, primljeno poslanje i godine služenja Crkvi i hrvatskomu narodu.

Na početku slavlja okupljene je pozdravio župnik Ivan Vučak. Izrazio je radost što župa na dan svojih nebeskih zaštitnika može biti domaćinom proslave velikoga jubileja svoga župljanina i prvoga vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj.

Pomoćni zagrebački biskup msgr. Marko Kovač pročitao je čestitku zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije msgr. Dražena Kutleše. Nadbiskup je uime hrvatskih biskupa i cijele Zagrebačke nadbiskupije čestitao biskupu Jezerincu, povezujući njegov jubilej sa simbolikom dijamanta, koji „nastaje dugo, u skrovitosti i pod velikim pritiskom“. Istaknuo je da dijamantni jubilej govori o vjernosti koja je prošla kroz kušnje, umore i odricanja, a ipak sačuvala nutarnji sjaj prvoga „da“ izgovorenoga Gospodinu.

Prigodnu propovijed pod naslovom „Bog je mir i radost naša“ izrekao je vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan. Polazeći od naviještene Božje riječi i Salomonove molitve za pronicavo srce, istaknuo je kako proslava jubileja nije samo spomen na prošlost, nego prije svega slavlje Božje vjernosti. Zahvalio je za šezdeset godina svećeništva biskupa Jezerinca, za trideset i pet godina njegove biskupske službe, za godine služenja Crkvi te osobito za gotovo dva desetljeća njegove službe prvoga vojnog biskupa u Republici Hrvatskoj.

Govoreći o korijenima iz kojih je izrastao svećenički poziv slavljenika, msgr. Bogdan podsjetio je da je Juraj Jezerinac rođen 23. travnja 1939. godine u Jezerinama kao dvanaesto od trinaestero djece Mije i Barice, rođene Bradica.

Njegovi prvi učitelji vjere bili su roditelji i obiteljski dom, prožet poštenim radom, jednostavnošću, odgovornošću, molitvom i redovitim sudjelovanjem u nedjeljnoj euharistiji. Vjera u obitelji Jezerinac nije bila tek ukras života, nego njegov temelj i program. Taj se naraštaj oblikovao u vremenu obilježenom stradanjima Drugoga svjetskog rata i poraća te pokušajima izgradnje društva bez Boga. Upravo su tada, naglasio je propovjednik, brojne hrvatske katoličke obitelji pokazale da se ne mogu ugasiti obiteljska molitva, ljubav prema euharistiji i vjera koja živi u ljudskim srcima.

U oblikovanju svećeničkoga i pastirskoga identiteta biskupa Jezerinca posebno su mjesto zauzimali blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, dvojica velikih pastira Crkve u Hrvata poniklih u ovome kraju. Od blaženoga Stepinca učio je vjernost Kristu u najtežim okolnostima, a od kardinala Kuharića očinsku mudrost, strpljivost i služenje.

Osvrnuvši se na evanđeosku prispodobu o blagu skrivenom u njivi, msgr. Bogdan istaknuo je da je svećenik čovjek koji je u Kristu pronašao svoje najveće blago. Prije šezdeset godina Juraj Jezerinac izgovorio je svoje svećeničko „da“, koje otada nije ostalo samo uspomena na jedan dan, nego odgovor koji svakodnevno potvrđuje svojim životom. Šest desetljeća njegova svećeništva obuhvaća tisuće slavljenih misa, propovijedi i kateheza, brojne ispovijedi, sate molitve te neizbrojive susrete s bolesnima, ranjenima, ožalošćenima i svima koji su trebali riječ blizine i ohrabrenja.

Njegov svećenički put, sažet u mladomisničkom geslu „Služiti Gospodinu u veselju“, vodio ga je od Nove Gradiške, Završja Netretićkog i Sesvetskoga Kraljevca do hrvatskih katoličkih zajednica u Kanadi, gdje je djelovao u Torontu, Hamiltonu i Oakvilleu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 11. travnja 1991. pomoćnim zagrebačkim biskupom, a za biskupa ga je 8. lipnja iste godine zaredio kardinal Franjo Kuharić.

Dana 25. travnja 1997. imenovan je prvim vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj, a službu je preuzeo 18. kolovoza iste godine. Njegova je biskupska služba bila obilježena postavljanjem temelja nove partikularne Crkve, ustrojavanjem vojnih i policijskih kapelanija, gradnjom kapela i zgrade Vojnog ordinarijata, organiziranjem hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lourdes i Mariju Bistricu te pokretanjem brojnih pastoralnih programa i duhovnih vježbi.

Biskup Bogdan naglasio je da je u središtu toga služenja uvijek bio konkretan čovjek: „Iza svake vojne i policijske odore stoji uvijek i najprije živi čovjek.“ Služiti vojnicima i policajcima značilo je biti uz njih i njihove obitelji, moliti s njima i za njih, dijeliti trenutke kušnje i radosti te donositi Kristovu blizinu ranjenima, ožalošćenima i svima kojima je bila potrebna duhovna potpora.

Obraćajući se izravno slavljeniku, vojni ordinarij podsjetio je da se nakon šest desetljeća, tijekom kojih je prošao brojne životne „oceane, mora, rijeke, bure i oluje“, vratio pred isti oltar pred kojim je slavio mladu misu. Zahvalio je Bogu za dar njegova života, vjere, obitelji i zavičaja, za svaku svetu misu i molitvu, za svaku riječ ohrabrenja te za svaki tihi dar ljubavi koji samo Bog poznaje. Homiliju je zaključio pozivom da svi traže blago koje ne prolazi: „Tražimo Krista, jer tko pronađe Krista, pronašao je sve.“

Na završetku misnoga slavlja župnik Ivan Vučak zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi i liturgijskoj animaciji slavlja te okupljenim vjernicima na dolasku. Pročitao je i blagoslov pape Lava XIV., kojim je Sveti Otac biskupu Jezerincu čestitao dijamantni jubilej i udijelio mu apostolski blagoslov.

U ime Hrvatske biskupske konferencije i svih hrvatskih biskupa, msgr. Jure Bogdan uručio je slavljeniku pektoral – prsni križ – i biskupski prsten.

Okupljenima se obratila i načelnica Općine Krašić Maja Štajcer. Izrazila je ponos i zahvalnost što je biskup Jezerinac ponikao u ovome kraju te istaknula kako njegov život pokazuje da se „iz malene sredine mogu ponijeti velike vrijednosti“ koje ostavljaju trag daleko izvan granica zavičaja.

Misnom slavlju nazočio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Uz članove obitelji i rodbinu biskupa Jezerinca, župljane, prijatelje i brojne vjernike, u slavlju su sudjelovali hrvatski branitelji, pripadnici Hrvatske vojske i policije te predstavnici državnih i lokalnih vlasti.

Liturgijsko slavlje pjesmom je animirao krašićki župni zbor „Josip Vraneković“ pod vodstvom s. M. Valerije Sakač, SMI. U ulaznoj pjesmi u čast sv. Ane pridružio mu se župni zbor iz Gornjeg Prekrižja uz orguljaša Krešimira Bendekovića.

Proslava dijamantnoga jubileja u Gornjem Prekrižju povezala je mjesto na kojem je prije šezdeset godina započelo javno svećeničko djelovanje Jurja Jezerinca s plodovima njegova dugogodišnjeg služenja Crkvi, hrvatskomu narodu, braniteljima, vojnicima i policajcima. Bila je to prije svega euharistijska zahvala Bogu za život i služenje prvoga vojnog biskupa u Republici Hrvatskoj te molitva da ga Gospodin i dalje prati svojim mirom i radošću.

Ad multos annos!